srp mog djeda antuna

kada hodate ulicom, pazite da ne stanete u govance jer cete jos dugo za sobom ostavljati trag drekica, a ni miris nece biti najugodniji. govno je bolje zaobic neg nagazit.
zna mi se tu i tamo dogodit da odstupim od svojih principa i krenem u nekom sasvim nepoznatom pravcu. no, zato su tu Podsjetnici koji me vrate na pravi put. to je ono nesto sta ti se dogodi i osjecaj je cudan, a onda te lupi po glav tak da boli. ha! boli ukoliko ne znas da se radi o Podsjetniku. ovako, kad je to znanje u tvom vlasnistvu, samo im zahvališ i u imaginaciji zagrliš.jer, da nije bilo njih, tko zna gdje bi, kvragu, tim putem dosla??? dozivljavam ih kao lovce u žitu. paze da ne padnem u tu srasnu rupu. hvala vam, Podsjetnici. hvala, Podsjetniče.
 
 
 

uh, ovo je bilo kriptično do zadnje rečenice, a onda se i ja s nježnošću sjetih onog kad sam jednoć krenuo u nepoznatom pravcu s dečkima umjesto u školu i naletio na mamu koja se vraćala iz nekog dućana... :)

a dajjjj!!:) malo emaptije, pajk. pusti me da stoički trpim posljedice uzroka.ne ruši mi taj lik, fino sam si ga iskrojila zadnjih pol sata, volim prozivjet svoja stanja do kraja i u miru:) dakle, od sad nadalje sam u stanju trpnje. ..hii

ajde onda, trpi fino u žitu s Podsjetnikom, gledo sam i o tome jednu noć film na RTL2 ovom za koji ne treba dekoder al neću sad o tome... :)