R A J
Bakrorez prevučen zlatom, i u 
zlatnom redu, dva tijela ko klupka 
zlatasta. 
Pobjedničko jedno tijelo koje čuje i jedno 
tijelo pobjedničko koje priča u livadi u kojoj 
ništa ne govori. 
Disanje koje u disanje pretače se i jedno lice 
koje podrhtava od njega u livadi u kojoj ne 
drhti ništa. 
Sjetiti se tužnog vremena 
u kome njih dvoje uživahu Vrijeme 
i življahu njime ožalošćeni. 
U satu zlatnog čavla 
u kome je Vrijeme zastalo pred pragom 
kao psi lutalice ... 
Gabrijela Mistral
25.03.2011. u 18:42 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara