ima boga

Nije to niti tako često, stotinjak puta dnevno, nije niti milijun tjedno,
pitam se kako li je onima što nisu imali roditelje prisiljene odreći se očevine i djedovine zbog dječjeg doplatka, koji su ostali doma

na ono malo poljoprivrede: vinograd, gorica, livade, oranica, kućica, štalica, kotac, kravica ili dvije i prasica i dva prasca, kokoši s pjevcem, pa purice, race, guske, golubovi i zečevi

uspijevaju li oni doživjeti smrt kao nešto tužno ili joj se raduju, da li se itko osim zanesenog vjernika može radovati smrti?

ljube li se oni drugačije međusobno, korijeni su im zajedno srasli za razliku od nas bez korijena, što ljubimo nestalno radujući se vlastitoj nesposobnosti zbog koje tako često puštamo neku slanu vodu iz očiju?

tijek je drugačiji ali ishod isti
amen

a tko se raduje smrti, mislim da i oni koje jako boli žele život

kad naučimo živjeti znat ćemo i umrijeti
a onda
i car i njegov mazgar jednaki su poslije smrti
i tako neka bude

''starino'',
slanu vodu je dobro ponekad ispustiti
navodno da se tlak smanjuje
a to onda čini život lakšim, bez pritisaka, tlakova.. :))

nema više zime, proljeće je došlo, radujmo se ljetu! sve je to samo katkad!

radujmo se zajedno:)

hvala ti na utjehi ,pokusacu -jer sam taka ooba ako si nesto u glavu utupim moram i uspjeti hehehehe mislim ako uspijem