...
Blago odmaknuta zavjesa,
obrisani kondenzat s prozora
penetracija zjenica u daljinu.
Pokidana svjetlost Mjeseca
siva gužva oblaka
Medvednicu guta već predvečerje.
Kalem noći razmazuje tamu
pobjednički ponosna i milosrdna
lavežom odaje počast poraženom danu.
Puštam te da uđeš
prekineš emotivnu dijetu
puhneš u staklo
zabraniš pogled svijetu
i meni
dok se predajem tmini.
Sve što sam htio,
blagi dlan na obrazu,
tople usne žene,
radoznalost djeteta u zipci.
Sve što sam htio
i naivnom retorikom pisao
i kestenje i more i polja koja sam gledao
i životi koje sam pored sebe disao,
ruke kojima se predao
bademi i cimet,
naranče i pelin,
med i mlijeko,
čempres i jasmin,
i mirisi ugašeni u zaboravu
sasvim kratka misao
imuna na spojeve odmaka od jave
stvarna kao lišaj ispod tjemena
i upitnik nevjerice,
od kada ljubav nije dovoljna?
22.03.2011. u 20:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar