čudan čovjek čudnog imena

Introspekcijom restauriram derutnu samosvijest.
U trenutku se poradujem,
«Da su mi ruke bile prljave od novca
dovukla bi se kao kuja...»
Ali ne, zaista i apsolutno ne,
bilo bi naivno od naših umnih košmara
tražiti prizemna i nekorektna rješenja.
Istina je obojana uljem strahova od ljepote pripadanja
i na ugljenim rubovima naših kontura
fiksirana odbačenim poklonom zvijezda.

Preguste riječi za mekan osjećaj
kada te se prisjetim
i između ledenih zalogaja kesten pirea
nemam opravdanje za herezu sadašnjosti
da još jedan naš požudni grijeh
mijenjam za kraljevstvo nebesko
ali samo i samo u trenutku ekstremne tišine
pa te na jednoj krivulji čvorišta uma
zamolim da mi iskreno kažeš
što bi učinila da sam ja bio ti
onog nesuvislo patetičnog dana?

Koliko bi tvoja ljubav trajala?

Zatvaram prozor.
Dim je usisala zima.
Otišla je prkosna gorčina.

Sloboda.

Sjajno!Kupio si me forever.

znači, ima nade
može se ta samosvijest pokrpati, popraviti

Da, sloboda..
Oslobođen misli o njoj,
jer, nije te bila vrijedna.....
/ dim je , ionako, usisala zima.../
Eh, sloboda.. :-)))