Sound of Silence

 
Skoči lijevo. Skoči desno
nigdje  njenog praga.
 
Bila je na tisuće koraka
daleko od svježeg ugaženog traga.
 
Gledala u izlozima svoje nježno lice
osjećala krik nađene ptice.
 
Uhvatila odsjaj svojeg skrivenog oka
i krenula ulicom, ne više, s boka.
 
Hodala je sama, sa manama ljudi pod šeširom
postala magla, mjesec i rosa, ovjenčani dječjim hirom.
 
I gle! Jednoga je dana skočila preko velike vode
i shvatila da je tuga, zaista, izašla iz mode.
 
 
:)))
 
 
 

ih...kad ih trebaš...nikad ih nema... ;)

pa kaj...normalni ljudi sada spavaju, kaj ti misliš...

je, istina...očito je da si u pravu... ;)

ma nisiiiiiiiiiiiiiiiiiiii

pih normalni

ma kaj oni znaju

eh ko što rekoh...nikad na vrijeme...sad mi se prispavalo...

ah vi žene sa tim vremenom,pa kaj sutra je novi dan:P

je istina...a čak je i danas novi dan...noć normek...ili jutro... :)

i još nešto tuga je uvijek in:))ajde laku noć:))

pih...i tako nisam nikada voljela bit u trendu. :)

u raaaanu zoooru, zoooru, zoooru... moj naklon...noć...hm, jutro, whatever...;)

vidi...garant si i ti išla trenirat forsakenove žabe, jel? :)

upornost, srč, upornost... računam da ću je prije ili kasnije izmoriti...;)