San
Zima je u mojoj sobi, grije me tek sjecanje na tebe, lijepu i nasmiješenu. Pitam se znaš li koliko ti se svaki puta iskreno radujem, pitam se pokazujem li ti to. Prekrivam se noćas našim radostima, trebam ih, trebam te, hodam našim stazama, hvatam vjetrom nošeno lišće, možda si baš na tog ugazila, trazim tvoje mirise, hvatam tvoje sjene.To je sve što mi je od tebe ostalo, sjecanje i sjene, tvoj smjeh u mom uhu i nekoliko strasnih volim te. A moglo je bolje..
23.12.2004. u 5:38 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara