Njima je potpuno svejedno da li ste ljuti, tužni, veseli - jer oni nisu u stanju suosjećati sa nama.
Psihopatija.
Svi psihopati imaju neke zajedničke osobine; uglavnom su to antisocijalni slučajevi, bez savjesti, upitnog morala, a i same emocije su im na dnu dna.
No svaki slučaj je sam za sebe. Neki od njih nisu u mogućnosti raditi ili odraditi neki posao do kraja, dok druge posao održava na "životu". Bez posla bi sigurno završili u nekoj ustanovi namijenjenoj za takve. Zbog nedostatka emocija pogled im je hladan, blago teleći, pa nećemo moći skužiti što osjećaju, a također nisu u stanju pročitati osjećaje u našim očima. Njihov smijeh nije proizašao iz njihovog srca, već je naučen obrazac ponašanja! Općenito, od njih se ne može očekivati ništa dobrog, pa je potrebno što prije skužit ih i poduzeti mjeru zaštite. Najbolji alat u borbi protiv njih je ustvari okretanje njihovog oružja prema njima samima. To najčešće odradi i samo vrijeme, no to zna potrajat, a štete već budu učinjene. U međuvremenu, najvažnije je u sukobu sa psihopatima sačuvati zdrav razum, a za to je potrebno potpuno razumijevanje tog teškog mentalnog poremećaja. Prvobitno trebamo povući granicu, presjeć sve veze i držat ih na distanci, a u krajnjem slučaju možemo poduzet i direktan kontakt - oči u oči. To je za njih vrlo sklisko područje gdje su najtanji i najslabiji, jer najčešće ne ulaze u direktne i fizičke sukobe, već djeluju na našu psihu iza leđa. No za takav korak "oči u oči" potrebna je mirnoća, znanje, domišljatost i snaga, jer svako nasilno reagiranje može završiti kontraproduktivno, tj. tako daleko da poremećeni može razmišljati o prijetnjama ili čak (vrlo rijetko, ugl. sociopati) fizičkoj likvidaciji vas kao "napadača", a to je moguće nakon jačeg psihičkog opterećenja, kada stvar može eskalirat u vrlo ozbiljnom smjeru, pogotovo ako izgube samokontrolu.
Najčešći problem je u tome što normalan čovjek kreće od sebe, pa tako promatra ljude oko sebe iz svojih cipela i perspektive. I onda se dogodi da želimo pomoći, pružamo ruku i/ili pokušavamo probuditi one dobre strane u njima!
Pokušaj da sebi objasnimo njihovo ponašanje uz sažaljevanje, je totalno bedasto i bespotrebno gubljenje vremena i energije. Njih nije moguće promijeniti, totalno sizifov posao! Psihopati imaju duboko usađenu matricu ponašanja, zbog koje ne mogu izvan svojih okvira. Problem je genetske prirode ili su se pak oštećenja u mozgu stvorila u kasnijoj dobi.
No dobro je ukoliko ih znamo prepoznati, "pročitati" i na vrijeme reagirati, odnosno ne dopustiti im približavanje, jer kada se psihopati "približe", stvaraju nevidljivu energetsku vezu sa svojim žrtvama. Jednostavno se "uštekaju" na žrtvu i crpe energiju poput energetskog vampira, čak i kad nismo u njihovoj blizini. Na taj način mogu mijenjati naše psihičko stanje i raspoloženje.
Budući da smo mi fizička i energetska bića, iz nas isijava, teče životna energija kroz pražnjenje i punjenje, i tako možemo osjetiti druge, umrežit se i komunicirat na suptilinijim razinama. A psihopati ko psihopati, nemaju vlastitu energiju i emotivnost, pa ih crpe i iskorištavaju iz nas. Hrane sebe i svoju taštinu našim lošim i niskim energetskim "frekvama" koje proizvodimo kada nas obuzima strah, osjećaj ugroženosti i sl.. Njihov najsnažniji alat je baš naš strah koji su probudili u nama, sa kojim se obožavaju hraniti ti emocionalni vampiri!
Psihopati također mogu na svjesnoj razini manipulirati našim osjećajima, davat lažna obećanja, u koja vjeruju jer žive unutar tih laži. Učinili bi sve, čak i sama govna bi pregrizli samo da mogu uvjeriti žrtvu u ispravnost, dobronamjernost i predanost sa porukom potpunog povjerenja. Njihova bezosjećajnost im omogućava da se ne obaziru da li će nekog povrijediti i učinit im zlo. Zato, ukoliko je baš potrebna minimalna komunikacija sa njima, tada je potrebno izbjegavat bilo kakav konflikt i na taj način olakšati sebi život. Oni su vrlo uporni i neće se smiriti sve dok potpuno ne preuzmu naš teritorij svim raspoloživim sredstvima. Stoga moramo naučiti ih prepoznat i na taj način onemogućit da nam se približe više nego je to potrebno...
Psihopati su psihijatrijski slučajevi kojima treba pomoć psihoterapije i lijekova, pomoću kojih bi lakši slučajevi djelomično mogli promijeniti svoju ličnost, stavove i ponašanje. Bit njihove bolesti je osjećaj ugroženosti, pa samoosvještavanje uglavnom može još više udaljiti od realnosti. Prvobitno bi takvi trebali steći povjerenje, sigurnost u sebe, prepustiti se tokovima dogadjaja i dobiti uvid u realne životne situacije bez straha od neuspjeha i gubitka.
No psihijatrijski pristup meni ovdje prvobitno nije bitan, jer poremećene ličnosti i dalje nas okružuju, s obzirom da teško postižu uvid u sebe, konstantno koristeći obrambene mehanizme, a spiritus movens im je upravo energija vlastitoog straha od neuspjeha i gubitka. To je ustvari strah od gubitka vlastitog ega, kojeg nikad nisu ni ispravno izgradili. Niti ga posjeduju. I zato se hrane tuđim emocijama, strahovima, uspjesima i neuspjesima, uporno nastojeći sami sebi pokazati i dokazati kako ipak postoje, koliko su jaki, najjači, najuspješniji.... najbolji.
21.02.2011. u 18:27 | Prijavi nepoćudni blog
Dr Robert Hare; Ček-lista za provjeru psihopatije
1. SLATKORJEČIVOST I POVRŠINSKI ŠARM – tendencija ka milozvučanosti i uglađenosti; privlačnost, šarmantnost; glatkost i tečnost govora. Šarm psihopate ni u kom slučaju ne sadrži u sebi tragove stida, samo-svjesnosti, niti on ispoljava strah od bilo čega. Psihopati nikad ne zastaje jezik u grlu. Oni su se oslobodili od društvenih pravila ponašanja kao npr. kod razgovora, odnosno, uzimanja riječi kad na njih dođe red.
2. GRANDIOZNA SAMOVRIJEDNOST – jedan uveliko naduvan pogled na svoje sposobnosti sa pretjeranim samopouzdanjem, jaka tvrdoglavost, samouvjerenost i hvalisanje. Psihopate su arogantni ljudi koji vjeruju da su superiorna ljudska bića.
3. POTREBA ZA STIMULACIJOM ili SKLONOST KA DOSADI – jedna prekomijerna potreba za novim, neobičnim, uzbudljivim iskustvima odnosno stimulacijama koje izazivaju uzbuđenje; vole da rizikuju tj. skloni su upuštanju u riskantne radnje. Psihopate često imaju lošu samo-disciplinu kod potpunog izvođenja zadataka, zato što im brzo postaje dosadno. Na primjer, nisu sposobni da obavljaju isti posao duže vremena, ili da obavljaju zadatke koje oni smatraju glupim ili rutinskim.
4. PATOLOŠKO LAGANJE – može biti umjereno ili pretjerano; u umjerenoj formi oni će biti lukavi, prepredeni, prevejani, tajanstveni i bistri; u eksteremnoj formi, oni će biti varalice, lažovi, podmukli, beskrupulozni, manipulativni i nepošteni.
5. VARANJE I MANIPULACIJA – koriste se obmanama, skloni su svakoj vrsti prevare ili obmanjivanja drugih kako bi stekli neku ličnu korist; za razliku od tačke #4, u stepenu u kome je eksploatacija, bezosjećajnost i nemilosrdnost zastupljena, što se odlikuje nedostatkom obzira za osjećanja i patnju njegovih ili tuđih žrtava.
6. NEDOSTATAK KAJANJA ILI OSJEĆAJA KRIVICE – nedostatak osjećanja ili obzira za gubitak, bol i patnju žrtava; tendencija ka ravnodušnosti, nepristrasnosti, hladnokrvnosti i potpuni nedostatak svake empatije. Oni to većinom ispoljavaju ohološću, prezirom ili omalovažavanjem svojih žrtava.
7. PLITKA OSJEĆANJA – emocionalno siromaštvo, ograničen opseg ili dubina osjećanja; ispoljavanje hladnoće uprkos izraženim znakovima društvenosti od strane drugih.
8. NEOSJETLJIVOST I NEDOSTATAK EMPATIJE – nedostatak osjećanja prema ljudim uopšte; hladni, prezrivi, bezobrazni, bezobzirni i netaktični.
9. PARAZITSKI ŽIVOTNI STIL – jedna namjerna, manipulativna, sebična i eksploatatorska finansijska zavisnost od drugih koja se odražava nedostatakom njihove motivisanosti, niskom samo-disciplinom i nesposobnošću da započnu ili ispune svoje obaveze.
10. LOŠA KONTROLA PONAŠANJA – izražavanje iritacije, dosade, nestrpljivosti, prijetnje, agresivnosti ili verbalno vrijeđanje drugih; nedovoljna kontrola ljutnje i temperamenta; ponašaju se prenagljeno.
11. PROMISKUITETNO SEKSUALNO PONAŠANJE – niz kratkih, površnih, mnogobrojninih seksualnih afera i nasumično biranje seksualnih partnera; održavanje nekoliko "ljubavnih" veza u isto vrijeme; stalna tendencija ka navođenju drugih na seksualne aktivnosti ili pričanje s ponosom o svojim osvajačkim uspjesima i seksualnim avanturama.
12. RANI PROBLEMI U PONAŠANJU – razne vrste ponašanja u periodu do 13 godina, uključujući laganje, varanje, vandalizam, nasilje nad slabijim, seksualne aktivnosti, podmetanje požara, drogiranje ljepkom, korištenje alkohola i bježanje od kuće.
13. NEDOSTATAK REALNIH DUGOROČNIH CILJEVA – nesposobnost ili stalni neuspjeh kod donošenja i izvođenja dugoročnih planova i ciljeva; nomadska egzistencija, besciljnost, nedostatak životnog smijera.
14. IMPULSIVNOST – ispoljavanje postupaka bez predumišljaja i nedostatak reflekcije i planiranja; nesposobnost odoljevanja iskušenjima, kontrolisanja nagona i frustracije; nedostak promišljenosti i uzimanja u obzir mogućih posljedica svojih postupaka; ludo odvažni, nepredvidljivi, nestalni i nesmotreni.
15. NEODGOVORNOST – nisu u stanju da ispunjavaju ili ispoštuju svoje obaveze, kao npr. kod plaćanja računa i vraćanja dugova; aljkavi su na poslu, često odsustvuju s posla; ne ispunjavaju na vrijeme ugovorene posove.
16. NESPOSOBNOST ZA PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE POSTUPKE – nesposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke, kao rezultat nedostatka savjesti; nedostatak predanosti na poslu, antagonistička manipulacija, negiranje svoje lične odgovornosti i pokušavanje manipulacije drugih.
17. MNOGOBROJNE KRATKOTRAJNE BRAČNE VEZE – nisu u stanju da budu privrženi bilo kome ili čemu.
18. MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA – problemi u ponašanju u starosnom dobu između 13 i 18 godina; ispoljavaju kriminalne radnje ili neke druge antagonističke aspekte u smislu eksploatacije, agresivnosti, manipulacije, bezosjećajnosti, bezobzirne tvrdoglavosti.
19. OPOZIV USLOVNOG PUŠTANJA NA SLOBODU – opoziv uslovnog oslobađanja iz zatvora zbog nepromišljenosti, nepažnje ili neredovnog javljanja zakonskim organima.
20. KRIMINALNA VIŠESTRANOST – razne vrste kriminalnih radnji i prestupa, bez obzira na to da li je osoba bila uhapšena ili optužena za njih, osjećaj velikog ponosa kad nekažnjeno obave neke kriminalne radnje.
"""""""""
Glavne karakteristike psihopata su sljedeće:
1. Uvijek nastoje da se stvari rade onako kako oni misle da treba i jedino im je njihova ‘pobjeda’ na pameti.
2. Ambiciozni su kad se radi o sticanju moći i dominaciji nad drugima. Oni uvijek teže da budu oni koji su gore i da kontrolišu druge. Koriste cijeli jedan arsenal suptilnih i efikasnih strategija kako bi zadobili prednost u međuljudskim odnosima.
3. Mogu da budu veoma kulturni, šarmantni i zavodljivi. Oni znaju kako da dobro izgledaju i kako da pobjeđuju, ‘otapajući’ našu odbranu. Oni znaju šta će vam reći kako bi vi zaboravili na onaj svoj ‘osjećaj u stomaku’ koji vam govori da im nipošto ne vjerujete, a onda im dali sve ono što oni žele.
4. Mogu da budu beskrupulozni, podmukli, i osvetoljubivi borci. Znaju kako da kapitaliziraju na svakoj čovjekovoj slabosti a pojačaće svoju agresivnost ukoliko primjete da se posrnuli. Oni znaju kako da uhvate čovjeka u momentu kad je ovaj nesvjestan i nepripremljen. Ukoliko smatraju da ste ih u nečemu nadmašili ili da ste dobili više od njih, oni će to pokušati da preokrenu u svoju korist ili da vam se osvete. Oni bitku ne smatraju završenom sve dok oni ne pobijede.
5. S obzirom da nemaju savjesti, ne postoji ništa što može da ih koči. Oni znaju da razlikuju ispravno od pogrešnog, ali ne dopuštaju ničemu da im stoji na putu do onoga što žele. Prema njima, cilj uvijek opravdava sredstvo. Tako, su skloni da varaju i sebe i druge u vezi onoga što stvarno rade.
6. Eksploatišu ljude s kojima su u vezi. Gledaju na ljude kao na pijune u njihovoj životnoj igri. Gnušaju se svake slabosti i iskorištavaju svaku slabost koju nađu kod protivnika.
Psihopate su često dobri stratezi, međutim, nisu u stanju da vide suštinu stvari, većinom su preokupirani vanjskim izgledom ("ambalažom") a nisu u stanju da uče na osnovu vlastitih iskustava, kao što je to slučaj s normalnim ljudima.
1. Nemaju smisla za određivanje kada je stvarno potrebno da se bore a kad nije, niti imaju osjećaj za ‘fer-borbu’. Za njih svakodnevni život predstavlja jednu bitku i svako ko im stoji na putu da ostvare ono što žele, automatski se smatra neprijateljem. Opsjednuti su ‘pobjedama,’ uvijek su spremni i voljni za borbu.
2. Ne mogu da shvate da se dugoročne pobjede mogu ostvariti i tako da se ponekad nekome malo i popusti.
3. Konstruktivna ili fer borba njima je nepoznata. Smatraju da je svaka fer borba riskantna, tj. sa prevelikom mogućnošću za gubitak. Ili jednostavno, oni sebi ne mogu dopustiti nikakav rizik ukoliko su sigurni da na jedan nepošten način mogu doći do pobjede. Njih mahom zanimaju samo kratkoročne pobjede.
4. Nisu u stanju da prevaziđu svoju sebičnost i egocentričnost. Ne mogu shvatiti da nemaju pravo na baš sve što žele. Nakon svake uspješne manipulacije drugih, njihov ego postaje sve veći.
5. Ne mogu istinski da poštuju druge ljude niti da osjete empatiju. Znajući emotivne slabosti kod drugih, majstori su u pritiskanju pravih ‘dugmadi,’ kako bi kod drugih izazvali željene emocionalne reakcije. [In Sheep’s Clothing; Dr George K. Simon].
Autor: lovac_na_koprifage | 21.02.2011. u 18:42 | opcije
korizmo,korizmo,izdaješ se polako...
hihhhihihihihi
:))))))))))))))))
Autor: narodni_heroj | 21.02.2011. u 18:47 | opcije
lovče;ovo je blog a ne komentar...stoga brišem.Stavi na svoj blog ?
Autor: Korizma | 21.02.2011. u 18:51 | opcije
heroji narodu...:))
Autor: Korizma | 21.02.2011. u 18:52 | opcije
"Psihopati su psihijatrijski slučajevi kojima treba pomoć psihoterapije i lijekova"....ovo je netočno. Psihopatija nije bolest. Preporuka: upoznati se malo bolje sa pojmom psihopatije.
Autor: lovac_na_koprifage | 21.02.2011. u 18:56 | opcije
Hvala na ustupljenom prostoru.
Autor: lovac_na_koprifage | 21.02.2011. u 18:57 | opcije
ja bi bijo rado ženski heroj.
dopizdio mi narod više.
jebo narod majku svoju.
Autor: narodni_heroj | 21.02.2011. u 19:00 | opcije
to jeste bolest koju treba liječiti,kao i svaki poremećaj...
Autor: Korizma | 21.02.2011. u 19:02 | opcije
Nažalost, nije. I ne može se liječiti. A poremećaj sasvim sigurno jest. Kao što rekoh, potrebno je baviti se tom problematikom na jednom drugom nivou.
Autor: lovac_na_koprifage | 21.02.2011. u 19:07 | opcije
nemože se lječiti?
koji bulšit.
daj ti meni tog jednog psihopatnika.
pa da vidiš kad ga natiram da liže utičnicu,kad mu
jedno 220 u voltima malo otopi emocije
i kad od toga bude hvalevrijedan čovik i koristan član zajebnice.
Autor: narodni_heroj | 21.02.2011. u 19:09 | opcije
S jednim od njih sam provela dvije godine.....da je duže trajalo-nebi valjalo !!! živu bi me zakopao.....Preporuka : od zla se treba maknuti na vrijeme!!!!
Autor: tko_tu_koga | 21.02.2011. u 19:09 | opcije
Heroju, osnovni problem kod njih je što oni upće nemaju emocije. Čak šta više, oni su druga vrsta-rasa. Samo igledaju kao ljudi i iste oponašaju. Tako, ne zanosite se da snjima možete lako izaći na kraj.
Autor: lovac_na_koprifage | 21.02.2011. u 19:12 | opcije
poznato mi je razmimolilaženje u stručnim mišljenjima i stavovima..."psihopatija nije bolest nego, pojednostavljeno, zločestoća. Psihopat je osoba koja smišljeno i sebično zadovoljava svoje interese."i opet je to za mene bolest složio se tko sa time ili ne!
Autor: Korizma | 21.02.2011. u 19:13 | opcije
hm.
a zašto bi oni bili nenormalni?
i u banani?
možda su oni oni lizardi šta jih dejvid ajk spominje?
kad je več on spomenuo te lizarde sjetih se kako je morison đim
jahao zmiju dugu sedam milja.
i kako je kazao sam za sebe:
i'm king of lizards...
poslije dejvida ijka vjerujem da je ne bez razloga to izjavijo.
Autor: narodni_heroj | 21.02.2011. u 19:15 | opcije
bijo gušter ili ne psihopat je osoba kojoj triba dat da liže utičnicu.
Autor: narodni_heroj | 21.02.2011. u 19:16 | opcije
....""i opet je to za mene bolest složio se tko sa time ili ne!" .... Mene ne zanima slaganje ili ne nego istina. Nadam se i tebe. Oprosti na smetnji.
Autor: lovac_na_koprifage | 21.02.2011. u 19:18 | opcije
a,ok...
Autor: Korizma | 21.02.2011. u 19:23 | opcije
malo sam istražila...u pravu si..Hvala!
“Od najranijih zapisa psihopata je šarmirao ali i pravio smutnju, zbunjivao sve sa kojima su mu se putevi ukrštali, a pogotovu one koji su ga voleli” (Cleckley, 1976).
Autor: Korizma | 21.02.2011. u 19:31 | opcije
Nema na čemu. :)
Autor: lovac_na_koprifage | 21.02.2011. u 19:37 | opcije