a...d...v...e...n...t

-
Link---Link
Ja ću preživjeti...?-Link

sila gravitacije

DRUŽBA BILDERBERG - u Europskom domu (gdje drugdje)
studeni 25th, 2009

Bok svima!

Svi se mi stalno i nesvjesno krećemo među istomišljenicima. Ako ljudi u našoj okolini i nisu izvorno bili istomišljenici, s vremenom, dijeljenjem istih informacija, oni to postaju. Ili mi to postajemo. Proces je, naravno, dvosmjeran. Da ne kažem – višesmjeran. Zato je dobar reality-check kad se odjednom nađemo u nekoj temi u kojoj već imamo vlastite zadane okvire – ali nasuprot nekome tko nije proveo dane, mjesece ili godine baveći s istim informacijama kojima ste se vi bavili s prijateljima i s vremenom ih koncenzualno prihvatili.

Tema o kojoj će biti riječi ( i to s povodom) – grupa Bilderberg - sjetila me susreta od prije dva mjeseca s jednim izuzetno gala-kitom, inspirativnim aktivistom hakerske struje. Susret je – kao i svi naši susreti – počeo drugarski i u zajebanciji. Tako je i završio (ali samo zato jer smo obojica zadržali kontrolu, i praktički odmah shvatili da se nema smisla prepirati oko različitih stavova), ali pred sam kraj razgovora pojavilo se s obje strane povišenje temperature. Meni je bilo tako glupo ono što je on pričao, a očigledno je bilo da je njemu jednako glupo i neprihvatljivo bilo to što sam ja pričao.

Primjerice, on je počeo spominjati neki napredak na nekom području koji se događa zato jer je Obama Barack tako napredan i prosvijetljen kit, na što je meni pao mrak na oči od činjenice da još postoji netko tko može misliti tako nešto o mr. Changeu. I to ne neka tamo baka s placa, nego superinteligentan i informiran tip. Ne baš toliko informiran, pokazalo se, jer sam mu počeo govoriti ono što ja znam, a to je da Obama nije izabran na izborima (samo formalno jest) već na sasvim drugim mjestima. Konkretno, na sastancima grupe Bilderberg. Tu je rascjep bio već debelo vidljiv jer nismo niti mogli raspravljati je li Obama dobio mandat od te družbe ili ne, kad moj sugovornik nije nikad čak niti čuo za njih. Mada Bilderberga ima i na Wikipediji. Ali kako je bilo očigledno da smo se međusobno zgražali na onime što je onaj drugi pričao, nismo nastavili u tom smjeru. To i nije smisao igre - da se s nekim posvađaš zbog različitih stavova ili različitih informacija. Nitko ne može znati sve, svatko se bavi nečim drugim, kaj ne? Zato nas i ima toliko na svijetu, zato nas i žele reducirati, kaj ne?

Kod takvih rasprava uvijek postoji zamka da završi u tonu koji je jedan moj drugi stari poznanik oblikovao u šaljivu uzrečicu: „Po mojem objektivnom mišljenju…“ :-).

Padaju mi još neke šaljive inverzije na pamet. Recimo: „Svatko ima pravo na moje mišljenje“.  Doduše, to i nije šala, takvih ljudi zaista ima oko nas.

No, čak se i nepomirljiva stajališta mogu pomiriti, jer sad mi je pao treći prijatelj na pamet i legendarno rješenje prepirke koja je prije dosta godina okupirala ljude – treba li se zagrebački trg gdje se nalazi džamija zvati „Trg žrtava fašizma“ ili „Trg hrvatskih velikana“. On je, po mojem sudu uspješno, pomirio obje struje lucidnim, mada neprihvaćenim rješenjem: „Trg žrtava hrvatskih velikana“.

K’o što se vidi, nikad ne znate gdje se krije rješenje spora.

Mora se reći, u obranu onog mog prvog neinformiranog sugovornika, da družba Bilderberg nije svoje sastanke davala na sva zvona, a to joj nije bilo teško jer na sastancima prisustvuju i šefovi medijskih korporacija. Ali ipak nije više niti toliko nepoznata. Prije par mjeseci, sjećam se, baš je u Večernjaku osvanuo tekst o sastanku Bilderberga u Grčkoj uz kratak pregled svih osnovnih „teza“ o njima, koje dolaze iz takozvane „teorije urota“. Čestitke novinaru, uredniku ili tko je već zaslužan za to, jer vijesti o djelovanjima Bilderberga rijetko nalaze put do glavnih medija.

Sad sam se sjetio još jedne stvari – koja pokazuje staru istinu da je inspirativno razgovarati upravo s neistomišljenikom, a ne s istomišljenikom. Naime, nakon tog razgovora o Obami i Bilderberzima s početka ove priče, svjestan da u očima tog čovjeka ispadam kao neki geek koji zagovara „teorije“ urota (mada to nije loše, taj čovjek voli geekove), malo sam dumao – i shvatio u kom se grmu krije zec.

Naime, svi koriste taj izraz „teorija urote“. S naglaskom na „teorija“. Okej, slažem se, to je teorija. Ali budimo onda pošteni pa i ono što stoji nasuprot te teorije nazovimo pravim imenom, a to je također – teorija.

Dakle, imamo dvije suprotstavljene teorije:
Teoriju urote i Teoriju spontanog razvoja događaja.

U novinama i povijesnim udžbenicima rade zagovornici Teorije spontanog razvoja događaja. I to je sve. Nije to nikakva ozbiljna istina. Samo interpretacija.

Uostalom, pitam vas ja, što je vjerojatnije – da u svijetu u kojem vrlo mali broj ljudi ima ogromnu moć nad informacijama, novcem i politikom (oko čega se, vjerujem, svi možemo složiti) računamo na to da će se oni međusobo dogovarati i usmjeravati planove ili je vjerojatnije da će nezainteresirani iz naslonjača navečer gledati filmove na dvd-u, a preko dana džabalebariti u golf-klubu?

No dobro, pustimo sad to.

Ovim tekstom želim najaviti jedinstvenu priliku da čujete predavanje španjolskog novinara Daniela Estulina u ponedjeljak 30. studenog u Europskom domu - upravo o družbi Bilderberg.

Dakle, da napišem i velikim slovima i time završim s tom informacijom:

Kad: U PONEDJELJAK 30.11., U POL DEVET NAVEČER
Gdje: U EUROPSKOM DOMU, U ZGB,
Tko: NOVINAR DANIEL ESTULIN, DUGOGODIŠNJI ISTRAŽIVAČ BILDERBERGA I AUTOR BESTSELLERA „ISTINITA PRIČA O SKUPINI BILDERBERG“
Što: IMA PREDAVANJE O DRUŽBI BILDERBERG.
I još: ULAZ JE BESPLATAN

image005

Daniel Estulin je novinanar koji je posljednjih četrnaest godina posvetio razotkrivanju tajne skupine Bilderberg. Istraživanja Bilderberga poprilično ruše sliku o izabranim predstavnicima državne vlasti i modernim dostignućima društvene transparentnosti. Jer ispada da su demokratski sustavi samo paravan za skrivene vladare koji vuku konce iz sjene. Dnevne vijesti, krize, ratovi – sve događaje dizajnira ta malobrojna skupine moćnika.

Ne radi se tek o maštovitim tvrdnjama, poput onih koje nude zagovornici Teorije spontanog razvoja događaja. Ne, ovdje se radi o tvrdim podacima kakve nude samo zagovornici Teorije urote. Dugogodišnje analize nekoliko istraživača razotkrivaju manipulacije i destruktivne planove skrivene elite o stvaranju totalitarne svjetske vlade, a prikupljeni dokumenti, fotografije i dokazi podupiru postojanje skrivene infrastrukture.

NA SAM POČETAK

Povijest priče vraća nas u svibanj 1954. godine kada je održana tajna konferencija moćnika u hotelu Bilderberg pokraj Arnhema u Nizozemskoj. Sastanak je okupio članove kraljevskih obitelji, političare, utjecajne poslovne ljude i predstavnike obavještajne zajednice. Tema sastanka bilo je povezivanje dugoročnih i strateških ciljeva između predstavnika SAD-a i zapadne Europe. Pedeset izaslanika predstavljalo je jedanaest zemalja zapadne Europe, dok je jedanaest izaslanika predstavljalo SAD. Tako je počela tradicija održavanja godišnjih konferencija, a skupina je nazvana Bilderberg po mjestu prvog okupljanja. Svake godine skupina se sastaje u nekom drugom gradu. Ovogodišnja konferencija održana je od 14. do 17. svibnja u Grčkoj.

image001

image003

Današnji izgled nizozemskog hotela Bilderberg i dvorane za sastanke koji su 1954. godine poslužili kao mjesto prve konferencije elitnih moćnika

Daniel Estulin posljednjih četrnaest godina posvetio je razotkrivanju tajnih sastanaka skupine Bilderberg. Evo par biografskih podataka: Rođen je u Rusiji. 1980. je zbog političkih je problema izbjegao u Kanadu, a danas živi u Španjolskoj. Estulinova knjiga „Istinita priča o skupini Bilderberg“ postala je međunarodna uspješnica. U Španjolskoj je knjiga doživjela čak 13 izdanja. Objavljena je u 53 zemlje i prevedena na 32 jezika, a diljem svijeta prodano je više od dva i pol milijuna primjeraka. Njegov je djed bio pukovnik KGB-a unutar kontraobavještajnog odjela, a njegovi kontakti olakšali su mu istraživanje tako da je ostao u vezi s ljudima koji su radili za različite tajne službe i agencije diljem svijeta. Možda imaju različite ideologije i svjetonazore, kaže Estulin, ali dijele ljubav prema slobodi. Estulin kaže još i ovo: „Bez obzira gdje se skupina Bilderberg odluči sastati, uvijek ću saznati o čemu će razgovarati. Možete se kladiti u to.“

image0141
Dva pripadnika osiguranja pokušavaju spriječiti Daniela Estulina da fotografira američkog političara Richarda Perlea tijekom konferencije Bilderberga u Kanadi 2006. godine

Daniel Estulin, za početak, upozorava kako su takvi sastanci iz američke pravne perspektive potpuno ilegalni. Loganov zakon koji je izglasan još 1799. godine zabranjuje izabranim predstavnicima SAD-a da se u privatnom aranžmanu upuštaju u stvaranje međunarodne politike s utjecajnim poslovnim ljudima i političarima iz drugih zemalja. Međutim, takve se manipulacije događaju već (bar) pedeset i pet godina.

U knjizi „Istinita priča o skupini Bilderberg“ Estulin pokazuje kako su briljantno ideal demokracije nametnuli „ljudi iza zavjese“. Smatra da bi pravilan izraz bio monopol putem socijalizma Bilderberga. No, njihov sustav socijalizma nema namjeru raspodijeliti bogatstvo, posebno ne njihovo bogatstvo, već kontrolirati ljude i konkurenciju. Budući da Rockefelleri, Sorosi i ostala ekipa kontroliraju društvo, to znači da skupina Bilderberg ustvari kontrolira društvo.

Sustav Bilderberga je dinamičan i mijenja se s vremenom. Upija i stvara nove dijelove dok se istodobno rješava zastarjelih i neuspješnih ostataka. Članovi dolaze i odlaze, ali sustav ostaje aktivan i održava sam sebe. To je virtualna paukova mreža koja isprepleće financijske, političke, ekonomske i industrijske interese s mletačkim bankarskim modelom „fondi ultramontanizma“ u središtu (izraz „mletački fondi ultramontanizam“ koristi se za bankare koji imaju izravnu kontrolu nad vrijednostima nacionalne valute i kredita u vremenima krize).

TKO SU I ŠTO ŽELE?

Estulin upozoraba da u svijetu međunarodne ekonomije postoje oni koji upravljaju događajima kao što postoje i oni koji na te događaje reagiraju. Ovi potonji više su poznati i brojčano su jači. No, prava i istinska moć leži unutar prve skupine koja upravlja događajima. U središtu globalnog financijskog sustava nalazi se financijska oligarhija današnjice koju predstavlja skupina Bilderberg. Svaki sastanak skupine ima za cilj stvoriti „plemstvo namjere“ između pripadnika europske i sjevernoameričke elite. Oni traže najbolji način upravljanja Planetom. Drugim riječima, žele stvoriti globalnu mrežu golemih kartela koji imaju veću moć od bilo koje nacije na Zemlji. Uzimaju sebi za pravo da kontroliraju sudbine i živote ljudi. Ta oligarhija predstavlja privatni kriminalni poduhvat s pipcima koji se protežu diljem svijeta, a djeluju preko mreže vladinih agencija, javnih institucija i privatnih korporacija.

U knjizi je Estulin pokazao da je skupina Bilderberg postala svjetska vlada u sjeni koja u potpunoj tajnosti, na svojim godišnjim sastancima, razrađuje nacrt kako će provoditi planove o kontroli svijeta putem agresivnih mjera pod krinkom „borbe protiv terorizma“. Svaka nova mjera, promatra li se individualno, može izgledati kao blago odstupanje, no cijeli paket promjena, koji je dio dugoročnog plana, usmjerava nas prema globalnom porobljavanju. U ovom se trenutku definitivno nalazimo na prekretnici, smatra Estulin. Samo o nama ovisi hoćemo li se oduprijeti novom mračnom razdoblju. Dvije su mogućnosti: ili će nas zahvatiti elektronska globalna policijska država ili ćemo prevladati ovu noćnu moru kao slobodna ljudska bića, što će ovisiti o postupcima koje odlučimo poduzeti sada i ovdje.

U osnovi, objašnjava Estulin, Bilderberg označava NATO savez. Barem je tako cijela priča počela 1954. godine. Danas, u skladu s vremenom, skupina je uključila i bivše zemlje članice Varšavskog pakta. No, kada se pogledaju cjelokupne namjere i ciljevi, skupinom još uvijek u većini vlada elita iz SAD-a i zapadne Europe. Svaki predsjednik i premijer iz država koje pripadaju Europskoj ekonomskoj zajednici ujedno je i član skupine Bilderberg. Posebno se referira na zapadnu Europu, stotinu direktora vodećih i najmoćnijih korporacija, guvernera federalnih rezervi, Europsku centralnu banku, predsjednika Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, europske kraljevske obitelji, američke kongresnike i senatore, potpredsjednika SAD-a, američkog ministra obrane i ministra financija, direktore vodećih bankarskih tvrtki, itd. Predsjednik SAD-a nikada ne prisustvuje sastancima, ali ga zato zastupaju njegovi predstavnici. Tu su i ostali posrednici koji djeluju između skupine Bilderberg i predsjednika SAD-a.

Primjerice, 2008. godine skupina Bilderberg sastala se u Chantillyju u Virginiji. Na sastanak su tada došli Barack Obama i Hillary Clinton. Tamo su bili i direktori Washington Posta, New York Timesa, Wall Street Journala, magazina Time, Financial Timesa, le Mondea, el Paisa iz Španjolske, francuskog le Figaroa, njemačkog Die Zeita, danskog Jyllands Postena i časopisa Ekonomist. No, nitko od tih medijskih šefova nije smatrao važnim da objavi kako su budući predsjednik SAD-a i njegova glavna suparnica bili nazočni na tajnom sastanku s najvažnijim svjetskim moćnicima. Kao što je Estulin izjavio u mnogobrojnim radijskim intervjuima te godine, David Rockefeller i ostali američki predstavnici Bilderberga rekli su Obami kako je „predsjedništvo njegovo dok ga ne izgubi“. To je značilo da će Obama biti predsjednik bude li radio sve kako treba. U suprotnom netko će drugi postati predsjednik. Prava demokracija na djelu, zar ne?

image007
Henry Kissinger – živahni starčić -jedan od dugogodišnjih umova Bildelberga – snimljen tijekom konferencije u talijanskom hotelu 2004. godine

image008
David Rockefeller (lijevo) – još jedan živahni starčić - jedan od osnivača skupine Bilderberg na stanci za ručak tijekom sastanaka u Njemačkoj 2005. godine

REVOLUCIJA BEZ PROLIVENE KRVI

Daniel Estulin se uspio ubaciti na sastanak skupine Bilderberg u Njemačkoj 2005. godine. Bio je to rezultatviše od 10 godina rada na infiltriranju u sastanke Bilderberga. Kako kaže, pomažu mu ljudi iz tajnih službi, Amerikanci, te zapadni i istočni Europljani. Na kraju knjige priložio je nekoliko zadnjih izvještaja Bilderberga i njihove zaključke. Zahvaljujući informacijama koje je dobio s tog sastanka u Njemačkoj iz 2005. godine predvidio je da će nafta dosegnuti cijenu od 150 dolara po barelu. Veoma lako se te tvrdnje mogu provjeriti u raznim arhivima na internetu koji datiraju prije tih događaja. Nafta je to ljeto dosegnula cijenu od 147 dolara, što je veoma dobro predviđanje, zar ne?. Otkrio je i stvari koje su bile povezane s nacionalnim izborima u Njemačkoj. Skupina Bilderberg odabrala je Angelu Merkel kao buduću kancelarku umjesto Gerharda Schroedera. Očigledno, predstavnici vodećih svjetskih medija također su za to znali jer su bili ondje. Zašto to nisu objavili? Zar to ne bi trebala biti glavna vijest na prvoj stranici? Ali ne – jer medije kontroliraju najmoćniji ljudi na svijetu koji pripadaju skupini Bilderberg.

Otkrio je da je godine 2006. skupina Bilderberg raspravljala u Kanadi o uništenju američkog i španjolskog tržišta nekretnina. Tu je informaciju Ustulin objavio u španjolskoj verziji svoje druge knjige koja je objavljena u rujnu 2006. Godinu i pol dana kasnije tržište se srušilo a ekonomija pala na koljenima.

LOKACIJE NEDAVNIH SASTANAKA

Evo i popisa nekoliko posljednjih sastanaka skupine Bilderberg:

• 3. do 6. lipnja 2004. – Hotel des Iles Borromees, Stresa, Italija
• 5. do 8. svibnja 2005. – hotel SeeHotel Überfahrt, Rottach-Egern, Njemačka
• 8. do 11. lipnja 2006. – Hotel Brookstreet, Ottawa, Kanada
• 31. svibnja do 3. lipnja 2007. – Hotel Ritz-Carlton, Istanbul, Turska
• 5. do 8. lipnja 2008. – Hotel Westfields Marriott, Chantilly, Virginia, SAD
• 14. do 17. svibnja 2009. – Hotel Astir Palace, Atena, Grčka

ELITE BUSINESS LEADERS
image010
Fotografije policijskog osiguranja tijekom sastanaka skupine Bilderberg. Procjene govore da troškovi svake konferencije iznose 10.000.000 dolara

BRATSKE ORGANIZACIJE BILDERBERGA

Čini se da je u novije vrijeme sve počelo kad je Cecil Rhodes 1891. organizirao tajno društvo koje je nazvao Društvo inicijacije. Poput mnoštva organizacija, društvo se sastojalo od pojedinca ili veoma male skupine koja je bila u središtu. Lord Milner, agent bankarskih interesa Rothschilda i povjerenik Cecila Rhodesa, stvorio je vanjski krug Društva inicijacije. Nazvao ga je Udruženjem pomoćnika koje je bilo poznato i kao Skupina okruglog stola. Pukovnik Edward Mandell House, britanski ekonomist John Maynard Keynes, povjesničar ekonomije Arnold Toynbee te simpatizer nacizma i bivši američki ministar vanjskih poslova John Foster Dulless izmijenili su Skupinu okruglog stola u javno formalno vijeće koje je sada poznato kao Institut međunarodnih poslova. Godine 1921. zavjerenici su odlučili podijeliti Institut međunarodnih poslova u američku podružnicu – Vijeće međunarodnih odnosa te britansku podružnicu – Kraljevski institut za međunarodne poslove. Lord Winston bio je predsjednik Vijeća za međunarodne odnose. Jednom je izjavio kako se američka vlada u sjeni krije upravo u toj organizaciji.

Da se ne bi pretjerano zanosili mnogim domoljubnim pokretima u SAD-u, kaže Estulin, u njih su se odavno ubacili agenti Bilderberga. Primjerice, to se odnosi na novinare i Američko udruženje slobodnih novinara (AFP). Novinari prisustvuju sastancima duže od bilo koga. No, ukoliko želite objaviti istraživačke članke o skupini Bilderberg kao nezavisni novinar, uskoro ćete saznati da nitko ne želi imati posla s vama. Ako jednom i uspijete objaviti takav članak zauvijek ćete biti diskreditirani u očima vodećih medija. Pogodimo tko su sponzori AFP-a? Tko plaća mnoštvo njihovih računa? Riječ je o CIA-i, kaže Estulin. To je način na koji to funkcionira. Kada AFP počne objavljivati vaše novinarske članke, tog trenutka postajete čovjek njihova tržišta jer to udruženje predstavlja desno krilo američke politike i nadmoći bijele rase.

Krajnjim ciljem skupine Bilderberg Estulin smatra - provesti revoluciju bez prolivene krvi. Revolucija je zamislila vladajuća klasa, a usmjerena je na stvaranje tehnokratske vlade u kojoj će unutarnja i vanjska politika biti podčinjene međunarodnoj ekonomiji.

Ima tu i smanjenja populacije, a u Estulinov rukama se također našao dokument kojega je William Engdahl dobro predstavio u knjizi „Sjeme uništenja“. Naime, Estulin piše kako je prije dvanaest godina u jednom izvještaju Bilderberga vidio izraz o „zahtjevu za uništenjem“ koji tada nije razumio. Vjerojatno o tome ne bi razmišljao detaljnije da prije četiri godine, kada se skupina Bilderberg sastala u Njemačkoj, nije vidio istu sintagmu. Bila je izrečena u sličnom kontekstu povezanom s krizom nedostatka energije. Pitao je svog dobrog prijatelja koji obnaša važnu poziciju u Svjetskoj banci da mi to objasni. Rekao mu je da se „uništenjem svjetske ekonomije može uništiti potražnja“. Zanimljiv koncept. Naravno, to ne znači da će Rockefelleri i ekipa ostati gladni. To se odnosi na ljude koji će ostati bez domova, novca, vlasništva i investicija. To se naziva „transformacijom bogatstva“. Upravo se to dogodilo tijekom Velike depresije koja nije bila ništa drugo nego prijenos bogatstva u ruke najmoćnijih ljudi. Novac ne može jednostavno ispariti u zrak. On samo razmijeni strane. Godine 1974. Nixon i Kissinger potpisali su dokument američke vlade o studiji rasta stanovništva. Dokument jasno govori kako je svjetsko stanovništvo između 1974. i 2050. godine potrebno umanjiti za 3 milijarde ljudi. Posljednje procjene govore o pet milijardi ljudi, što znači da bi na Zemlji ostalo nešto manje od dvije milijarde ljudi. Američki i europski znanstvenici procijenili su da naš planet maksimalno može održavati dvije milijarde ljudi. (Koja glupost.) No, neće biti potrebno ubiti sve te ljude, kaže Estulin. Bit će dovoljno da ih izgladnite do smrti. Izgladnjivanje je definitivno svjetska politika, kao što se vidi na primjeru Afrike.

image015
Uhićenje fotografa koji je 2006. godine probao snimiti sastanak Bilderberga u Kanadi

„NEVLADINE“ UDRUGE

Prema Estulinu, plan Bilderberga zadire u mnoge pore društva, pa tako i u one koje generalno smatramo pozitivnima – poput nevladinih udruga. U intrevjuu u hrvatskom izdanju časopisa Nexus to je objasnio ovako: „Svi misle da znaju kakav se užas događa u Africi. Barem tako misle. No, ovako izgleda stvarna slika. Novinari prate događaje. Novac slijedi vijesti, a nevladine udruge slijede novac. Katastrofe su dobre za posao. Uvijek je bilo tako. Bez patnje ne bi bilo ni humanitarnih akcija. Bez humanitarne pomoći ne bi bilo ni mjesta za tajne obavještajne operacije. To je dio zapadnog imperativa geopolitičke kontrole. U izopačenom svijetu prisutnost zemalja na afričkom tlu postala je neophodna za opstanak sudanskog naroda koji od njih nije ni tražio pomoć. Diljem Sudana, koji je bio uništen ratom i drogom, proširila se 1998. godine operacija ‘Životna crta’ (OLS). Taj međunarodni program humanitarne pomoći koštao je nekoliko milijardi dolara. Operaciju je koordiniralo 35 glavnih zemalja članica UN-a uz ostale zemlje i organizacije kao što su UNICEF, WFP, WHO, FAO, UNHCER i USAID. Uključene su bile i nevladine udruge u koje spadaju OXFAM, CARE, ICRC i Svjetska vizija. Ne smijemo zaobići ni religiozne organizacije i donatore. Sve je navodno dizajnirano za žrtve rata u razorenom Sudanu. Malo je reći da je bila riječ o divovskoj operaciji. Operacija OLS utemeljila je golemo uporište u južnom Sudanu s nepreglednim brojem humanitarnih agencija koje su se međusobno borile da osiguraju goleme plaće svojim članovima. Svi su se natjecali da dobiju dio multimilijarderskog novčanog kolača. Na internetskoj stranici Ujedinjenih naroda piše kako je ‘operacija OLS spasila živote i pomogla stotinama tisuća ljudi’. No, to je bila i vojna operacija podržana od Ujedinjenih naroda. Korištena je masivna infrastruktura iz Nairobija i Kenije koja se prelila u južni Sudan. Neke od tih kršćanskih i humanitarnih udruga bile su uključene i u trgovinu oružjem za Sudansku oslobodilačku vojsku, pa su se takvi zrakoplovni transporti organizirali zajedno s prijevozom hrane i lijekova.
Ako situacija izgleda lošije, prodaja ide još bolje. Američki narod dobivao je dnevnu dozu slika u luksuznim propagandnim magazinima koje su prikazivale patnju, glad i mrtva tijela afričke djece. Svaka dnevna soba dobila je svoju porciju. New York Times i New Yorker udružili su svoje snage kako bi zatražili od američke vlade i Ujedinjenih naroda da ‘učine nešto’. Glad i užas postali su proizvod poput skupog nakita. No, da li je u konačnici zaista nešto napravljeno?
Na vrhuncu operacije Sudan je dobivao milijun dolara dnevno. Sudan, Etiopija, Eritreja i Kongo još su uvijek u jadnom stanju, kao i na početku tih humanitarnih kampanja. Kako je moguće da je humanitarna akcija takvog opsega, koja je trajala više od sedamnaest godina, toliko podbacila? S čime se Sudan može danas pohvaliti nakon što je potrošeno 6,67 milijardi dolara za njegov spas? Riječ je o nemilosrdnom i skrivenom iskorištavanju daleke zemlje koja je poslužila humanitarnim agencijama i golemim vladinim aparatima. Tako to izgleda u Africi, Rusiji i Južnoj Americi.
Ne tako davno pitao sam svog prijatelja iz CIA-e zašto se njihov pristup nikada ne mijenja. Njegov odgovor bio je kratak i jasan. ‘Zašto mijenjati stvari koje uvijek funkcioniraju?’“

Da, stvarno, zašto?
Posted in Nekategorizirano

Alex Jones obožava takve koji vjeruju u to što priča, jer za takve ima spremna i DVD izdanja koja im prodaje... i sad si ti misli kaj si sve propustila kad nisi vidjela još niti jedan njegov DVD uradak! Možda da se i ti počneš s tim profesionalno bavit... nije isključeno da bi (i ti, isto kao i Alex Jones) dobro zaradila, obzirom na ljudsku povodljivost, lakovjernost i praznovjernost!

TeeJay bi vladao besplatno...:)