čudan čovjek čudnog imena

Svijet je danas ponosan na sebe.
Glasnim cvatom topline
opravdava postojanje.
Pratim komešanje probuđenih
mirisa.
Umorna trava sretno se klati bez
snježnog popluna.
Sunce me rastapa.
Radosno kapljem česticama
odleđenih emocija.
Ka tlu. Ka vodi želim poći.
Da milujem žedno korijenje
drveća.
Da klizim klancima utrobe
planina.
Da pjevam pjesme podzemnih
tokova.
Da kupam tijela gorskih vila.
Da uteknem u more.
Ti znaš gdje me vreba stapanje sa
soli.
Zagrabi čašu boćate vode između
jata jegulja.
Ja sam ona kap koja ostane
sljepljena za stijenke.
Pokupi me prstom s dna i ohladi
vrelinu grudi.
Kada usneš nježno ću ti lebditi
nutrinom.

probuđen suncem:-))

Uteći moru!