put i povratak

Plovidba je trajala vec oko tri mjeseca. Izvaljen na lezaj u svojoj kabini vrijeme je provodio sredjujuci zabiljeske, ili katkad pregledavajuci prve karte te slabo poznate zemlje koju je posao istrazivati. Tu i tamo izvana bi se zaculo komesanje, jer bi s osmatracnice izvidjac zavikao: 'Kopno!' misleci od neke povece ledene sante da su nadomak najveceg ledenog kontinenta. Bar dva puta do tada brod im je potresao udarac, kad bi onih skrivenih deset jedanaestina ledenog brijega posve njezno dotaklo brod. Obicno je tada trebalo popravljati barku, sto je usporilo put, katkad i prijetilo dovesti daljnju plovidbu u pitanje. Bilo je to stoga sto kapetan nije bio osobito iskusan, no to sam i ocekivao: samo dovoljno odvazan, mladi entuzijast zeljan dokazivanja poduzeo bi sad ovakvo putovanje. Koliko sam mogao zakljuciti gledajuci kroz okruglo okno, brod je prosao Island i sve su naznake bile da bi se put ubrzo trebao bliziti kraju. To je dakako znao i kapetan, pa sam se ujutro, odmah nakon sto bih se probudio iz onog sna, u kojem sam znao sanjati tu prelijepu Inuitku koja me svojim histericnim ponasanjem mogla podsjetiti na Bjork (jasno, obicaji, pa i karakteri ljudi koji opstaju na tim mjestima ocekivano su drugaciji od nasih), pozurio izmoliti jednu molitvu podrske. Najopasniji su uvijek trenuci kad si tako blizu da cilj mozes omirisati. Izuzmu li se dakako oni kad pomislis da si ga ostvario...
Potom je doruckovao, a onda stao jos jednom pregledavati opremu koju je ponio sobom, uvijek se iznova pitajuci: hoce li mu to sve dostajati za ono sto je naumio? Zamisljao je ne jednom iskrcavanje na toj beskrajnoj divljoj bijeloj zemlji i premda je znao da ondje nece biti prvi (zastave su na vrh svijeta vec bili postavili prije njega) ovo je ipak trebalo biti ostvarenje njegova djecackog sna. To je trebao biti njegov zivotni projekt, iako je znao iz iskustava bliskih ljudi da se s takvim stvarima kao sto je buducnost, nikad zaista ne zna...
Nemir i nervoza bili su ocekivani suputnici, koji su katkad znali prijeci granicu svoje zastitne funkcije umirivanja ocekivanja. Kako god bilo, uzivao je u tom putu znajuci opet da je ovo iskustvo putovanja prema nepoznatom cilju ono najbolje, najdraze iskustvo sto mu je zivot pruzao. 
(webcam: http://www.arctic.noaa.gov/gallery_np.html)
 

hmmm, oduvijek sam se pitala moze li ljepota polarne svjetlosti nadomjestiti toplinu koja nedostaje ledenim krajevima...

ja to zamisljam ovak: tamo ljudi moraju bit close together da se griju, hehe :)

hehehe, mozda bi trebala krenuti na put ;))