UMRIJETI S OSMIJEHOM
Link
"Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju." (1. Timoteju 2,5.6)
Božji Sin je po vlasti bio odmah do velikog Zakonodavca. On je znao da samo Njegov život može biti dostatan za otkup grešnog čovjeka. Njegove mogućnosti bile su mnogo veće od čovjekovih, a njegova plemenitost, besprijekoran karakter i visoki položaj Vrhovnog Zapovjednika nebeske vojske bile su daleko iznad onoga što je čovjek mogao učiniti. On je odražavao lik svojega Oca ne samo po vanjštini, već i u savršenosti karaktera.
Krv životinjskih žrtava pomirnica nije mogla udovoljiti Božje zahtjeve za prijestupnike Njegovog Zakona. Život životinje bio je manje vrijedan od života prekršitelja i grešnika, i prema tome nije mogao otkupiti grijeh. Bog je mogao prihvatiti samo ono što je ukazivalo na Žrtvu Njegovog Sina.
Čovjek nije mogao iskupiti čovjeka. Njegovo grešno poniženo stanje predstavljalo bi nesavršenu žrtvu, žrtvu pomirnicu koja je manje vrijedna nego što je bilo Adamovo stanje prije pada u grijeh. Bog je stvorio čovjeka savršena i čestita, i nakon njegovog prijestupa za Boga nije bilo prihvatljive žrtve, osim ako bi žrtva bila vrednija od čovjeka kakav je bio u svojoj savršenosti i bezazlenosti.
Sveti Božji Sin bio je jedina Žrtva dostatne vrijednosti da u potpunosti zadovolji zahtjeve Božjeg savršenog Zakona. … Kristu nisu postavljeni nikakvi uvjeti. On je imao moć dati svoj život i opet ga uzeti. Na Njemu nije bila nikakva obveza da preuzme djelo pomirbe. To je dobrovoljna žrtva koju je On učinio. Njegov život bio je dostatno vrijedan da spasi čovjeka iz njegovog grešnog stanja.
Božji Sin je bio u Božjem obličju i nije se otimao da bude jednak s Bogom. On je bio jedini koji je kao čovjek hodio Zemljom i koji je svim ljudima mogao reći: "Za koji grijeh me osuđujete?" On je zajedno s Ocem sudjelovao u stvaranju čovjeka i imao je moć da svojim božanski savršenim karakterom iskupi čovjekove grijehe, uzdigne ga i vrati mu njegovo prvobitno dostojanstvo.
Prinošenje žrtava i židovski svećenički sustav uspostavljeni su da ukazuju na Kristovu smrt i Njegovo posredničko djelo. Svi ovi obredi ne bi imali smisla ni važnosti da se nisu odnosili na Krista, koji je bio temelj svega i koji je uspostavio taj cjelokupni sustav. Gospodin je priopćio Adamu, Abelu, Šetu, Henoku, Noi, Abrahamu i posebno Mojsiju drevne vrijednosti da obredni žrtveni sustav i svećenstvo sami po sebi nisu dostatni za osiguranje spasenja duše...
Neizmjerna žrtva koju je Krist dragovoljno učinio za čovjeka ostaje TAJNA koju ni anđeli ne mogu u potpunosti dokučiti.
KRISTOVA SMRT JEDINA JE I KONAČNA ŽRTVA
Kristova je smrt i Vazmena žrtva što ostvaruje konačno otkupljenje ljudi
po Jaganjcu Božjem koji oduzima grijeh svijeta (Iv 1,29)i ujedno žrtva Novoga Saveza koja iznova uspostavlja zajedništvo čovjeka s Bogom pomirujući ga s njime krvlju "koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeh�" (Mt 26,28).[452]
Ta je Kristova žrtva jedina, ona dovršuje i nadilazi sve žrtve.Ponajprije, ona je dar samog Boga Oca: Otac predaje svoga Sina da nas pomiri sa sobom;istodobno je žrtva Sina Božjega postalog čovjekom, koji, slobodno i iz ljubavi,prikazuje svoj život Ocu u Duhu Svetomu,da dade zadovoljštinu za naš neposluh.
Link
11.01.2011. u 4:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar