...
Uživaš u mom muškom debaklu
dok mi se pogled crveni u staklu
greška sam po defaultu i mijene
koje su iskale njezine ruke
spore su poput Plutonovog
okreta oko Sunca.
Minute evoluiraju u godine.
Oduvijek plačem bez muke.
Sigurno vraćam do zadnje kune
jer ipak su mi potrebne ruke.
Jebiga my fensi šmensi frend.
Sjećam se, jednom smo htjeli
imati band.
No vrijeme služi za gubljenje ljudi
pa nam tako sada šankersko
bunilo sudi.
Ja sam prvoborac lirike i radujem
se oblaku kao ti euru.
Ne sanjam kmetovske konje
metalnog sjaja
već rasipam vjetar u grive
slovnatih ata
i nemam kao ti divovska jaja
ali volim raskoš i moć mog alata.
Sad je već kasno da odrastem
Jer znaš, frka me tvog odraslog
svijeta
koji s utokom po Zagrebu šeta.
Radije šaržer znakovlja na papir
saspem
i trusim pelin i vino kroz dim
cigareta.
I sretan zbog strofa ili par rima
savjesti mirne u ponoć zaspem.
Dok samnom bludi pijana sjeta.
Jer svijet dijelimo samo udisajima i
koracima.
No u mom zraku nema krvi niti
jecaja molbi
I nasmiješen se družim s
porazima
I liježem i snivam bez glave u
torbi.
«Đurđa!!Daj nam još pelin i
pivu!»
Ajde živio my fancy frend.
Sjećam se, jednom smo htjeli
imati band.
Život kao i dlan ima i backhand i
forhand.
Vratim ti lovu za vikend.
Nemaš frke, ja sam tek pjesnik a
ti reket brand.
10.01.2011. u 11:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar