...
Plovim pod stijegom nemira
Venere
i strasti borbenog Marsa
i mnoge me luke zovu u svoja
njedra.
I sve hridi i nimfe na putu bijahu
farsa
jer strascu tijela su zvale me k
sebi
a nemirom hranile umorna
jedra.
No u meni nema moci nevjere
i vali me nose uvijek ka tebi
i dalje plutam kao brod ukleti.
I ostajem dosljedan samom sebi.
Vječnost ću uvijek htjeti.
More želim kao cjelinu
a ne tek kapi što nude prazninu
i hlape kroz pore ili niz tragove
suza.
Dok negdje na obzoru
vjetrovi kriju olujama luku
u kojoj ceka me sudbinska
muza.
09.01.2011. u 17:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar