čudan čovjek čudnog imena

Beskraj blijedoplave sipa tihu
sjetu.
Dan je nijem.
Tromo ostavlja vrijeme za sobom.
Kap po kap.
Polako kao erekcija navike
supružnika .
Umotan u maligna sjećanja
zumiram humke marljivih krtica
kao uljeze na zelenom make up-
u ledina.
Akne underground scene
naturalne mistike.
Slijepi rovokopači dozivlju
svjetlost.
Ja sam stigmatik prošlih
povjerenja
na prozoru nemira.
Ipak, skrušenim pomakom glave
rastjerujem zablude i mijenjam ih
priznanjem.
Interes je u pitanjima.
Kako se ljubiš?
Pomisliš li ponekad bi li naša
bliskost
radovala kristale vode i
modelirala ih u
molekularne statue vrhunske
forme?
Koji dodiri sviraju kantatu
trncima?
Zašto je nebo plavo, sada ,
kada te toliko želim?
A tek je nekoliko umorenih
danas iza nas.
Slušam te između miroljubivih
stepanja kiše.
U šutnji, na stijenkama zdjele
apsolutne tišine.
U prostoru tvojeg bivanja.
U otopini slomljenog svijetla i
blage tame
i s lijenim dahom vjetra s
krovova,
nehajnim dodirom ruke projiciraš
moj stvarni oblik.
Ljubiš me nježno. Nesvjesno.
Bezusno.
Instrument je nebitan, opojnost
je u zvuku.
Esencija si umirenja.
San i zbilja ljuljaju se zagrljeni u
sentiš ritmu shvaćanja.
Scena pokladne zbilje.
Krinke pod maskama veličaju
buku.
Spokojan dan prelama privid.
Omamljenog naglom svjetlošću
labrador spoznaje vodi me u
zadnje sate
u kojima bih ti pričao,
možda kako mi je mali dodir
značio puno,
kako me libido truje da te
dotaknem
a svjesnost tvoje vrijednosti drži
me podalje
jer nekako, s cjelokupnim
uvidom u nas
od poznanstva do sada
mislim da je jedan od mojih
anđela
pobijedio zaborav
i utjelovio se u tvojoj ugodnoj
statici
a ja sam onaj koji zna slomiti
krhke ljepote
kolonija tihog gnjeva
i ne želim to dopustiti
makar sve trajalo samo do sada
ili daleko u budućnost
razlog našeg spajanja je mnogo
više od tjelesne privlačnosti.

...pjesnici.....mmmmmmmm...:)))