Dosada

Di si, dosadno mi je, sam sam doma, na TV-u ništa,na netu sam valjda već sve prošao, dobivam neke poruke na iskrici od kojih mi se riga... da se barem pojaviš odnekud... Ništa, ja ću te opet malo daviti jer mi se sad baš priča s nekim. Puše bura tu kod nas i dosta je hladno. Dosadna mi je već ova zima, jedva čekam ljeto. Ova mala mjesta su za poludit po zimi, mada mislim da ni u gradu nije puno bolja situacija. Sad dolaze ovi blagdani, svi se nešto fol nabrijavaju, a meni doosaadnooo! Ma i to je prije bilo bolje. Čekali smo kad će se okititi grad, a doma kitili na badnjak. Cijelo popodne kuća miriše na bakalar, navečer kitimo bor, stara peče kolače, onda polnoćka, nekako tiha i svečana, na izlasku iz crkve čestitanja, pa doma na krkanje kolača, orehnjače, pogače. Sad se puca,lomi, svi se napiju, kafići rade cijelu noć, sve okićeno još od prije mjesec dana, sve u svemu: grozno.E, a sad ja pročitam ovo šta sam do sad napisao i sam sebi zvučim ko don Anto Baković. Ma baš me briga, ja ti ovo šaljem makar me proglasila ludim.
Dosadno mi je...Pusa.