transverzala
Osjećam nevidljive anđele dok
vuku sjene preko livada
i prostiru čulno predivnu večer.
Cerada mekane tmine pokriva
ispovjest dana.
Sreća je neopipljiva, realizirana
kroz emocije
pomirena u stapanju namjera i
želja ,
imuna na prošlost i bez pitanja
budućnosti.
Danas sam hodao bez njih
kroz transverzalne valove nutrine
stopljen s razlozima perfekcije
trenutka
Sada u konstanti.
U prekinutom brbljanju koraka,
stopalo je zašutilo na mahovini
s pokretima u vakuumu kretnji
uzeo sam svjetlost visini
dok se krijepila na površini vode
i nježno je držeći fotonskim
dlanom
odveo je kroz sebe do zemlje.
I bili smo Jedno.
Ne boj se Boga.Ne boj se Sebe u
pulsiranju bitka.
02.01.2011. u 17:33 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar