Podzemlja...

Trag si svijetla,
u mojoj dugoj noći,
harlekinski prijatelju
sa obrazom zmije,
život ti kuca ispod kože,
kao slatki vrtlog želja
i ponire u mene,
 
čineći me budnom
na sto i jedan lažan način,
 
dok te ližem,
dok ti pišem,
dok varam sebe,
opsjeno moja,
 
plešem u tvojim rukama,
gola samo za tebe,
uvijek sa nekom koprenom
između svijeta i riječi,
koje bih željela da čuju,
 
no ti mi oduzimaš moć,
ti piješ moje vrijeme,
dajući mi za uzvrat
san o ne - životu.  
 
Krešimira Gojanović