čudan čovjek čudnog imena

Ljudi neiskorištenog i nesvjesnog
znanja
u sistemima kaosa s prividom
moći ,
u trpljenju normi i sakaćenju
morala,
u razočarenjima propalih
očekivanja,
sa željama usađenim u toksičnu
misao,
bivaju zamućene vizije.
Smiono, začuđen pobunom
protiv ega,
izdvajam duh iz buke.

Jednostavan kao voda, prozirne
istine,
molekularno minoran kompleksu
tijela
ostavljam tjelesno i sebe kao
tajnu utjehu
u jednokratnom znoju zalogaja
tame i
zaboravljenim uzdasima na
sjenama soba,
neophodan i bitan, čestičan u
poredbi sa svijetom,
šav u konstrukciji kozmičke
pravilnosti,
prevaga protiv svih griješenja
vlastitosti,
plutam tišinom.
Atom svemirskog bratstva
u nježnosti s prašinom i sa
zvijezdom.
Element nesputanosti uma
u potrazi za aurom planete.

Ljubav.

Čovjek je tek osjenčana vizija
anđela,
skicirana rastresenim dahom
stvoritelja.
Proključala Svjetlost uzburkanih
valova
zatočena u strahovima
uramljenim kožom.

Ecce homo.

Sloboda od zapetljanih htijenja je
u nama.
U danu spoznajnog futura,
bez blamaže koncentracije mira
u galami,
bez usiljene snošljivosti prema
životu,
danu bešumnom kao rast trave.

Dozvoljavam si to vrijeme.
Upijam ljepotu.
Dar.
Dar je samo Biti.

Hm... Veoma neobičan stil......pročitano ostavlja neku težinu.....( k'o ptica zloslutnica)

bez teksta ostala no ipak ću napisat......kad nađem pravu riječ
sve postojeće - već su otrcane, iznucane, preslabe, neadekvatne, nedostatne i sve se postojeće čine
u odnosu na tekst i kako ga ja doživjeh i shvatih - pretrivijalne.

ni bravo neću napisati.
ni izvrsno.
ni prekrasno.
niti fenomenalno.

možda tek

ovo tvoje je baš ono - ono pravo!

hm....možda:

nevjerojatno!