čudan čovjek čudnog imena

Izbjegavam tanad razuma cik cak
muvingom
pa me pijana sreća ipak položi u
stav jogija na čavlima.
Vertikala je nepoželjno odredište,
nestabilna i opasna,
gerilci,sljedbenici Atrofije, ruše
korak.
Vrtoglavica je postojana.
Rigor mortis.
Živ sam.
Dodiri mrtvi.
Nespokoj je "flaster" na tišini.
Mantram za varanje usamljenosti
lica dječaka
s krnjom replikom "Doručka na
travi" iza podočnjaka,
bez drugog frajera,naravno,
dok se soba presvlači u gusto
tkanje crne,pletiva tmine.
Osobni dizajneri izgleda Samoće.
TNT.
TišinaNemirTama.
Osjećaj Tebe je trinitrotoluol.
Nanosim te ružičastom željom u
svoje ruke,
sablažnjujem bezbojna
izgovorena htijenja,
tresem ekstremitete iz nesvjestice,
uspješan kao Ikar u barenju
Sunca.
Gorim.
Perje celibata vonja dok se topi
na talištu žudnje.
Vox populi," Nejebica je gadna
stvar."
Tražim opscena sjećanja.
Bože!
Lažem se zbog erekcije sna!
Porađam riječ.
"Samoželja" je intimna s egom.
Moja, meni, za stornirani dan.
Za pospane kazaljke, 4:08,
Badnjak.
Za Božić i Novu lajnu neizvjesnog
futura zapisane u zvijezdama.
Ušmrkat ću je kroz slamku vjere
u Tebe, u sebe, u.....
Ups!
Lapsus lingue.
Iskrenije od vjerovanja
injektiram već pomalo ostarjelo
nadanje
da Te učim Zagrebu, tihom u
gomili.
Korakom.
Mirisima i poljupcima.
Još barem jednom da ravno iz
pupka Bitka izvučem iskreno,
«Volim te..»
Ljubio bih Te dugo.Fakat dugo.I
nježno .
Zamisli, kao pahulja kad prinese
žrtvu zemlji

Pogotovo ako je s unutarnje strane. Pupka. Cusco-a

ne. jaja s mozgom... Sizife, sine... pa to ti je nizbrdica evolucijska, kud si navro s tim razumom...:O