čudan čovjek čudnog imena

Nadanja, krhka kao porculanski
kič u bidermajer vitrini,
drže me iznad vode,
varljiva poput miga umjetnih
trepavica
i estetike lica umivenih starleta.
Niz slivnike plaču isprane boje
lažnih ljepota.

Gazi me otuđenost A.D.
Religijska blasfemija, deficit sućuti
nad zlom
i prokleta etika kuloara
u svijetu neimaštine emotivne
arhitekture.

Svršen čin roh bau jedinstva
(interes nas drži skupa)
prepuštam aplaudiranju publike
na sajmu taštine.

Ja bih stvarao.
Uz par ruku kojima ne smetaju
dodiri
popucalih žuljeva
od kompromisa osobnosti
zbog mitološkog spokoja
pripadnosti čovjeku.
U kome nam se sjene stapaju u
jedno.

brišeš komentare?
zašto?
oni i tako govore o komentatoru.

u odnosu na napisano... ..stvaraj, samo svaraj...
zar ti tko ti brani?

ooo, kako humano stvorenje, ne voli da nevin strada, haha.

pišeš, brišeš...nemaš pametnijeg posla,a!?

s kojom ti se ne da?

s meeeenom?

a što ti se ne da ?

a žašto ti se ne da...itd..?
a kad će ti se dati?
aj prijavi...
vita jela zelen bor...čekam..i čekam..

hihihihi..ovoj je baš super.
stijecajem stjecaja,
i voljom višnjeg Axela
ispada,
proizlazi,
nadilazi
da čovjek dijalogizira
sam sa sobom,
ops..monologizira..
sorry, oprosti izvini..

ne brišem komentare

ne Ti,

nego Axel Preveliki !