čudan čovjek čudnog imena

Sa zjenicama u mreži popucalih
kapilara i utrnutih
dlanova, pokušavam te ostaviti u
kuckanju pragova i iskrenju šina,
no, gledaš me iza mog pogleda,
gola i besramna u svojoj
zreloj a djetinjoj svetosti.
Kruta i fjordovski hladna pred
licem javnosti a meka i krhka kao
tihi pelud u satima kada bili smo
sami.

S ulaskom u Zagreb, tragovima
Jamesa Bonda, hlapiš uz moju
sigurnost jer s lakoćom lude
nosim krabulju sreće pred sivom
predajom stranaca koji nisu
osjetili ono, ono jebenoveliko
Nešto ..kao ti i ja.

Sretan, da bih mogao plesati na
kiši .

Nekako me razdoblje Škorpiona
učini odsutnim, s mislima iz Zone
iluzija, šaljem ti ,zagrebački
galantno izbjegavajući broj, ruže,
za sve tvoje godine.
Sretan ti rođendan.Banalno i
iskreno.

Rastem.Živim. Ponekad
ekstremno i granično sretan. Bez
tebe. Preslabi za ljubav.
Preprkosan za prijateljstvo.

uživam u tvojim riječima..nekad manje..nekad više...al užitak je tu...