...
Introspekcijom restauriram
derutnu samosvijest.
U trenutku se poradujem,
«Da su mi ruke bile prljave od
novca
dovukla bi se kao kuja...»
Ali ne, zaista i apsolutno ne,
bilo bi naivno od naših umnih
košmara
tražiti prizemna i nekorektna
rješenja.
Istina je obojana uljem strahova
od ljepote pripadanja
i na ugljenim rubovima naših
kontura
fiksirana odbačenim poklonom
zvijezda.
Preguste riječi za mekan osjećaj
kada te se prisjetim
i između ledenih zalogaja kesten
pirea
nemam opravdanje za herezu
sadašnjosti
da još jedan naš požudni grijeh
mijenjam za kraljevstvo nebesko
ali samo i samo u trenutku
ekstremne tišine
pa te na jednoj krivulji čvorišta
uma
zamolim da mi iskreno kažeš
što bi učinila da sam ja bio ti
onog nesuvislo patetičnog dana?
Koliko bi tvoja ljubav trajala?
Zatvaram prozor.
Dim je usisala zima.
Otišla je prkosna gorčina.
Sloboda.
21.12.2010. u 20:38 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar