čudan čovjek čudnog imena

Sada nije važno što sam
osvjedočeni pacifist,što nakon
jednog piva moram popiti još
pet,što se ne oslanjam na druge i
rijetko prihvaćam savjete.Što ne
vjerujem u sutra već u jedno
vječno danas.Važno je da sada
sam promatram ljude kroz
prozor kafića kako žure na
autobuse prema svojim
utočištima .Važno je da poslije
svega pijem kavu s hladnim
mlijekom, onakvu na kakvu me
ona navukla, da promatram
izloge po Ilici lijenu vukući
korake prema banu ili satu kao
da me još uvijek tamo čeka,
promrzla,skačući s jedne noge
na drugu.Moram priznati da je
ostavila trag u meni.
Smijali smo se tog travanjskog
jutra ćelavom kamiondžiji,
nadimka koji neodoljivo podsjeća
na luksuzni automobil, kako
mlatara rukama pred ostalim
zastupnicima, busajući se u prsa
da dokaže poštenje i
neprikosnoveno domoljublje.Iz
šalica se protezao mirisni dim
kave a tijela su nam bila lijeno
ispružena na krevetu. Mislili smo
da je to sreća.Živjeti zajedno,
voljeti iskreno i
bezuvjetno,razigrano.Njena
smeđa kosa razlila se u valovima
po jastuku dok je svojim kakao
očima gledala ekran. Poznavali
smo se tri mjeseca a od toga
zajedno živjeli mjesec
dana.upoznali smo se na nekom
književnom jutru u «Palmeti»
pomalo boemskom restoranu u
središtu grada.Uz dva kratka
pelina i pritajeni smijeh zbog
besmisla nekih stihova dogovorili
smo poslijepodnevni
sastanak..Nosila je dugi crni
kaput,poluvisoke cipele i pleteni
šeširić ispod kojeg me dočekalo
vedro, nasmiješeno lice.Uz živi
razgovor šetali smo povijesnom
jezgrom grada, kroz voštani miris
Kamenitih vrata, pored
Lotrščaka , Štrosom prema
Mesničkoj.Osjećali smo toliko
toga zajedničkog.
Prva dva mjeseca nalazili smo se
ili u njezinoj garsonijeri na
Trešnjevci ili u mom
podstanarskom kraljevstvu preko
puta Velesajma.Bilaje liberalna, u
potpunosti otvorena i bez tabu-
a.Potpuna novost u mom
socijalnom životu.Bavila se
izradom autentičnog nakita i
slikanjem.Ismijavala je politiku,
imuna na sve prosvjede jer djeda
su joj negdje u Slavoniji prvo
pretukli partizani zbog nekoliko
svinja koje im je odbio dati da bi
ga ustaše ubile navodno zato jer
je te iste, otete, svinje dao
partizanima.
Poslije preseljenja u zajednički
stan živjeli smo od prodaje
njenog nakita i mog klesarskog
umijeća .Svijet kao da nije
postojao i stisnuo se unutar tog
našeg unajmljenog carstva.Jedne
smo večeri, pijuckajući Malvaziju,
gledali jedan od klasika
pornografije u kome John
Holmes prodaje dušu
vragu.Porno-Faust.Povela je
temu o promjeni partnera i
ozbiljnim me glasom upitala da li
bih to probao.Onaj dio mog uma
što se opirao tradicionalizmu i
uvijek djelovao impulzivno
kimnuo je glavom u znak
pristanka i bez previše
razmišljanja sutradan smo u
oglasniku tražili parove za
zajedničko druženje.
«On-175cm visok,35
godina, privlačan,nepušač.Ona-165,plavokosa,plavooka,velikih
oblina.Traže privlačan par radi
intimnog druženja»
Nakon kratkog telefonskog
razgovora našli smo se u četvero
na kavi u «Kavkazu» i bilo je
očito da privlačimo jedni
druge.On je bio informatičar u
nekoj privatnoj tvrtki a ona
medicinsja sestra.dok smo ih
promatrali kako odlaze prema
HNK, samo smo se pohledali,
nasmiješili , primili se za ruke i
krenuli prema doma.Nije iza
moga osmijeha primjetila sjenu
tjeskobe i u očima molbu da
odustanemo.Bila je uvjerena da
bih za našu ljubav učinio baš sve.
Bradati romantičar koji voli
Jesenjina obrušio je svoj nimalo
romantičarski vokabular na
nekog iza kamere, kad je top
označio podne.Golubovi su u
strahu zalepršali s oluka a neki je
stari tramvaj iritantno cvilio po
šinama u Jurišićevoj.Sve smo
obavljali u tišini.Povremeno sam
joj upućivao pogled u kojem je
trebala pročitati molbu za
odustajanjem no nije ga
shvaćala .Nije mogla znati da iza
mojih slobodnih razmišljanja stoji
netko tko takve stvari dopušta ali
drugima.Izvana liberal.Iznutra
puritanac.U četiri sata stajali smo
na uglu Frankopanske i Ilice
čekajući da se pojave.Stigli su
držeći se za ruke,nasmiješeni,
sretni i nakon kratkog pozdrava
šestica nas je s mukom nosila
prema Črnomercu.Mislio sam da
zbog vonja oznojenih ljudi, okusa
katrana u ustima i buke osjećam
mučninu.No, to je samo moje
pravo ja radilo pobunu u želucu
i guralo kavu i croissant u
grlo.Duboko sam udahnuo
nekoliko puta i mučnina se
pritajila.Kuća se nalazila u blizini
ciglane, obrasla bršljanom i s
velikim dvorištem.Ostavili su mu
je roditelji kao sinu jedincu.
Smjestili smo se u dnevnom
boravku, pijuckajući kavu i
skačući s teme na temu.Želudac
se opet probudio s prvim
naznakama mraka.
-Kako ste se odlučili na ovo?-
upitao je ozbiljnim glasom Ivan
Šutio sam, suzdržavajući se da ne
ustanem, uzmem je za ruku,
odvedem kući i poševim, tako da
joj više nikada na pamet ne
padne takvo nešto.Šutio sam.
-Prvenstveno radoznalost.Oboje
smo sretni u vezi no malo začina
nikada ne škodi-odgovorila je
Laura, očito spremna na pitanje.
-Vjerujte, samo možete ojačati
vezu jer oboje to želite i na kraju
se nitko ne osjeća prevarenim-
kroz osmijeh je rekla Sonja.
Ne čekajući odgovor Ivan je
ustao i ubrzo iz kuhinje donio
butelju Sivog Pinota.Za
opuštanje ,kako je rekao.
Poznavao sam Laurin odnos
spram vina.Dva dcl i lice bi joj se
zarumenjelo a jezik
nezaustavljivo raspetljao. Morao
sam isprati grlo.Popio sam tri
čaše usiljeno se nazdravljajući sa
svima. Tri čaše na brzaka i
slobodoumnost je zaokupila
mozak. Otišao sam obaviti nuždu
i kada sam se vratio Sonja je
sjedila sama, lagano raširenih
nogu izbacujući svu svoju
koketeriju u mom pravcu. Sjeo
sam pored nje, čagano opijen
vinom i pogledom tražio Ivana i
Lauru. Sonja mi je napunila
ispražnjenu čašu . «In vino
veritas», sjetio sam se poslovice.
Nekon zvonkog ćin-ćin, odložila
je naiskap ispijenu čašu i obje
ruke omotala oko mog
vrata. Kružila mi je jezikom iza
desnog uha. Tijelo mi je lagano
zadrhtalo. Jednu je ruku položila
na moje koljeno, polako je
povlačivši prema gore.
Pokušavao sam ostati miran.
Stavila je dlan na mlitavost mog
spolovila.
-Opusti se- šapnula je
«Ne!», vrisnuo mi je neki
unutarnji glas.
Odgurnuo sam je i ustao.
-Ne!- ponovio sam na glas.
Bila je vidno zapanjena
pogledom me pitajući,»Kako
ne?!»
-Gdje su oni?!-
Preplašena zbog mog tona
pokazala je prstom prema
jednim vratima. Stajao sam pred
njima nekoliko sekundi a ljubav
mi je gajila nadu da će Laura sad
izlatjeti iz sobe i pasti mi u
zagrljaj.Otvorio sam vrata.
«Ljubav je slijepa..»,pomislio
sam,» Jebeš takvu ljubav!»
Bio je na njoj.U njoj, mičući
dlakavu guzicu u skladu s
ritmom njenih bokova. Zabila je
nokte u njegova leđa. Slijepo
nadanje navelo me na pomisao
da to nije ona, da ruke ovijene
oko znojnih leđa i raskrečene
noge ne pripadaju tijelu koje nosi
njeno lice. No shvativši da je
netko u sobi, on se okrenuo i
spoznao sam svu glupost svog
nadanja.Laganim pokretom ruke
pozvao me da im se pridružim
dok je Laurino lice odražavalo
zadovoljstvo i iznenađenje.
Skočio sam prema njima, zgrabio
ga za ramena i jakim udarcem u
bradu srušio sa kreveta. Pao je
pored otvorenog paketića
prezervativa.
- Što ti je!?Jesi poludio?- viknula je
Laura
Zastao sam i zapitao se što mi je
uistinu on kriv? Gledao sam je i
uvidio da ona zaista ne razumije.
Nije niti mogle jer tek sam tim
udarcem skinuo masku slobode i
pokazao pravo lice.
-Jebiga dušo.- rekao sam- Nisam
ja za moderne veze.
Šutjela je kao i Sonja dok me
pogledom pratila na odlasku.
Zapalio sam cigaretu stajavši
ispod upaljene lampe pred
kućom . Bršljan ko da ju je
gnječio svojim ljepljivim granama
dok je bijes, ljubomora i spoznaja
sebe samog, u meni uzburkala
sadržaj utrobe. Povukao sam
dva.tri dima čudeči se vlastitoj
mirnoći. Tada nisam znao da ću
sutra plakati, da ne smijem kriviti
nikog do sebe. Nisam znao da
sam na taj naćin morao otkriti
svoje istinske žudnje i shvatiti da
u iluziji nema života kao ni
iskrenosti u prešućivanju.
Gledao sam umorne maske ljudi
kako hodaju cestom šutke,
gušene i gnječene svojim
strahovima i mislio kako ne
gubim ništa. Samotna stvarnost
bolja je od slatkih zagrljaja iluzije,
htio sam reći, no nisam imao
kome.

ma bitno da si ti skontao kako swinganje nije za tebe:)

ovo nije mjesto na kom se možeš izliti onakav kakav si...teško ćeš naći nekog tko te shvaća, obzirom da je i sebe samog teško shvatiti, za većinu nas. no, u svakom slučaju, petica za trud. i iskrenost.
(iako, ne kužim te pjesnike, koji svoju nutrinu daruju svakome na uvid)
one muljatore s idimidođimi tekstovima prepunim floskula i odavno pročitanim riječima (tipa novih marinkovića), lakše razumijem, na ovom blogu.

ništa ne tražim...samo postam

tražiš.

a što tražim?

rekla bih, srodnu dušu. nekog tko te razumije bezuvjetno (ne brkati s bezuvjetnom ljubavlju)..ali, ovdika, kažu, da to ne postoji..:)

znas, priče postoje da čovjeka odvuku od stvarnosti, ne moraju biti istinite

davno sam prestao biti pobornik srodnih duša a istomišljenici ili čitatelji kojima se rad sviđa nisu neminovno to što kažeš. Pisao sam, pišem, pisat ću..čitatelj je jedina potraga

priče nikad nisu istinite osim kad su istinite. i, u tom slučaju, istinitost izvire iz svakog zareza i točke. kamoli ne iz riječi.

ne vjeruješ u postojanje srodne duše?

priče su paralelna stvarnost

ne vjerujem.više sam čovjek kompromisa

stvarnost koja se događa paralelno s našom? tj..isto vrijeme, drugi prostor? ili? naime, voljela bih, zbog prirode posla, upoznati ljude s iskustvom paralelne stvarnosti.

ja vjerujem.
i opet, kao što rekoh, kompromise sačuvajte za sebe.
kad nađeš srodnu dušu...(nevažno kako ju zovemo)..kompromisi ti neće biti ni na kraj pameti.

sjediš pun svojih sranja ili radosti, stvarnost. Čitaš knjigu tematike udaljene od sranja ili radosti, stvarnost. Isto vrijeme i prostor, druga dimenzija

nije li svaka zdrava veza u zivotu isprepletena kompromisima?

neću sad o tome, isto vrijeme i prostor..ne da mi se cjepidlačiti..no, razumijem na što si mislio. misliš da je dovoljno prebaciti se mislima u drugi prostor te da je to dovoljan dokaz njegovog postojanja?

svaka veza je isprepletena kompromisima. točka. (riječ, zdrava, namjerno izostavljena)...znaš zašto? jer su kompromisi nagrizajući.

kompromisi su neophodni da bi dvoje stvorilo jedno. Iako i kompromise treba ograničiti osobnim slobodama.

i misao od prije sekundu ne postoji više u stvarnosti

kompromisi su rješenja koja zadovoljavaju na trenutak. kad tad, netko postaje nezadovoljna stranka. :)
a ja moram sada ići. :)

a majketi... di piše da dvije osobe sklone kompromisima, nisu srodne duše? pa, kompromisi ih srodnjavaju... ko što i dvije beskompromisne, beskompromisnost odredjuje i čini srodnima... fora je što su kompromisni, redovito beskompromisni po pitanju funkcioniranja, beskompromisnih...:)

uh ,osjećam olakšanje nakon što sam ovo pročitala , ipak nisu svi ljudi poludjeli ,bravo Eugen

heh.. tajana... od četvero ljudi, jedan minira dogovorenu stvar... jesi li sigurna, da su oni 'nenormalni'??

drage dame, ovo je priča, fikcija

:D... isto si mogao reći i, 'drage, tuke'... šta bi podatak o fiktivnosti priče trebao promijeniti suštinski u diskusiji?