čudan čovjek čudnog imena

Nijemo me dotiču sjene
dok malvazija ispire nagovještaj
kašlja
od proleterskog taloga tanina
i suicidalnog katrana i nikotina.
To je vino iz nekih prošlih jeseni
koje su lišćem bezumlja stvarale
kolaže
i brazogtinama ih slagale u mapu
koja nosi moje ime.
Izgradile su me ožiljcima, te
jeseni i zime.
Dojim se svijetlom iz mjesečeve
sise
dok vješte silhuete šivaju koncima
želje
lancune i deke od tmine kojom
ću noćas pokriti tijelo.
U kostima strah od vremena
i prostora koji u duetu kidaju
htijenje
a vriska mačaka i lavež pasa
ljuljaju samoću u zipci nesmiljene
buke.
A samo želim tvoje nježne ruke.

u kostima strah od vremena i prostora....a samo želim tvoje nježne ruke....
uf...

pomalo je poteško stvoriti sliku o napisanome,-ukupnu. fragmente da.

lancune i deke od tmine kojom
ću noćas pokriti tijelo.
i ja ću ih navući da ne nazebem :)

nije lose, sve bolje naime, moguce samo vise rauzumljivo neg' prije.