čudan čovjek čudnog imena

Ponekad se stidim nekih
postupaka u svom
životu .Ponekad se nasmiješim u
sjećanju na neke situacije.Mnogo
toga činim ponekad.Čak i ono
što ne želim.No, rastem.Mijenjam
se na bolje.Gradim se
svakodnevno ustrajan u želji da
budem dostojan onoga što
najviše cijenim.Spokoj ljubavi.A
nekada, priznajem, nisam znao
voljeti.
U meni, od prve pomisli na život
i njegove sudbinske labirinte,
tinja želja za novim dijelom mog
bića.Za djetetom koje će niknuti
na mekom jastuku neke ljubljene
nutrine.Za životom koji će do
vječnosti spojiti dva daha spojena
u ljubavi.Od prvih koraka i
vlastitih suza zbog boli djetinjstva
i masnog crnila grubosti kojom
sam bio okružen znao sam da ću
tebi dati više.Da neku dozu
nježnosti čuvam u sebi samo za
tebe.Da moje ruke nemaju grijeh
kažnjavanja za tvoje tijelo.Od
prvog ljuljuškanja malene sestre
znao sam što najviše
želim.Skladnu obitelj.Ono što
nisam imao kada sam bio nevin i
zaigran na obalama mog
jezera.Kada sam prigrlio prvi
ožiljak na koži, vatren i vječan i
toliko dječji i nevin naspram svih
kasnijih brazgotina.Osjećam da
ću biti nemiran i obavijen
maglicama sjete i s nekom
pritajenom tugom u pogledu, sve
dok te ne ugledam mirno
usnulog na grudima majke.
Znaš , nerođeno moje, jednom si
imao sestru.Ona je najveća rana
na mom srcu.Nisam bio svjestan
njenog postojanja sve dok njeno
isprekidano disanje nije prekinula
oštrica mržnje nekog zlog i
neznanog čovjeka.Tebe ću čuvati
od svih zala.
Znaš , nerođeno moje, nikada ti
neću okrenuti leđa.Biti ću uvijek
uz tebe.Neću bluditi u odsustvu
dok ćeš činiti prve korake.Pažljivo
ću pratit kretnje tvojih mali
udova, mimiku tvog lišca,
smiješne grčeve tvojih usana u
želji da progovore.Nije mi važno
što ćeš prvo reći.Važno mi je da
ti zvuci budu u mojoj blizini.Da
ječe u meni kao najdivnije
sjećanje negdje u nekom
vremenu kada ću ponosan na
Naš život otpustiti zadnji dah iz
tijela.Želim te učiti pisati iako je to
najsamotniji put koji postoji.Želim
ti nježno držati ručice i
usmjeravati linije prvih
crteža .Modelirat ću ti životinjice
od plastelina i šapnuti na uho da
iako divno miriše, nije jestiv.Brisat
ću ti musava ustašca i šmrkljavi
nosić.Neću ti pjevati jer te ne
želim plašiti.Pričat ću ti priče,
smišljati bajke, graditi zamke i
plašiti s tobom golubove na
nekom trgu, u nekom gradu, u
nekoj zemlji, dok će tvoja majka
ozarena osmjehom govoriti
svijetu koliko je sretna.Imat ćemo
psića i mačku.I zidove u bojama
duge.
Znam da postojiš kao obris
jedinstva tvoje majke i mene.I
znam da ću najsretniji biti kada
ćemo našom ljubavlju i nježnošću
umijesiti tvoje postojanje.Trčat
ćemo po kiši jednom, obećajem
ti.I graditi snjegoviće i roniti
školjke i....milijun lijepih stvari
čuvam za tebe.Sasvim je nebitno
hoćeš li jednom htjeti trčati za
loptom kao kuštravi dječak ili me
htjeti šminkati kao plavokosa
djevojčica.Voljet ću te.I sada te
volim jer znam, negdje pod
osunčanim danom ili u noći s
velikim mjesečevim okom valjaš
se sretno na oblaku iskrenih želja
tvoje majke.
I vidiš ove riječi.I znaš da su
najiskrenije koje mogu dati.
Jednom, u nekom sretnom danu
u nekom sretnom gradu
kad primim te ko najveće blago
na dlanu, kao tijelo koje živi
nadu
u nekoj zimi, proljeću, ljetu ili
jeseni nekoj prepunoj boja
u radosti najvećoj na svijetu, kad
šapnem ti da duša si moja
ptice će cvrkutati samo vesele
note i cvijeće će odreći se mirisa.
Pčele će zujati tiše, a točkaste
bubamare letjeti zrakom
samo to želim i ništa više, da
usnemo kao trojac s kormilarom
od sreće
i noć nas nježno pokrije
mrakom.....
Do tada spokojan čekam, jer
znam da postojiš.
Ovo
volim te
čišće je od svih riječi.

orijana..je imala..drugačiji karakter..svoje napisane knjige...tvoja mi se više sviđa :)

Plodnost kod muškaraca počinje opadati ulaskom u tridesete. Osim smanjenja plodnosti, dalje ulaskom muškarca u četrdesete, povećavaju su rizici pobačaja kod žene koja nosi njegovo dijete, zbog slabije kvalitete sperme.

vidim, sa spermom si na ti

sad si me kupio i idem pročitati i one prijašnje zapise koji su mi se činili bljakasti