čudan čovjek čudnog imena

Ujutro rano je napravio sirni
gruš . Želio ju je iznenaditi
indijskim jelom. Na, njemu
najprikladniji način, pokazati joj
da želi riješiti nesuglasice među
njima. Palo mu je na pamet da
joj je vjerojatno pun kufer Indije i
njenih delicija no nije si mogao
pomoći . Jednostavno je želio
razveseliti je nekim kulinarskim
iznenađenjem . Paneer kao jedno
od učestalih sastojaka u
hinduskoj kuhinji činio se kao
idealan. Moći će ga koristiti
višekratno puste li mašti na volju.
Ustao je u šest i odmah otišao u
kuhinju. Stavio je tri litre mlijeka
u posudu i zakuhao.
Nekoliko trenutaka prije nego je
mlijeko provrelo dodao je
nekoliko jušnih žlica iscjeđenog
limunovog soka. Da se mlijeko
usiri. Sjeo je. Zapalio cigaretu.
Popio šalicu nesa. Nakon druge
cigarete ustao je i otišao po gazu
u sobu. Procijedio je usirenu
smjesu kroz tkaninu sve dok nije
uklonio svu sirutku i vlagu.
Dobiveni ugrušak ostavio je
umotan u gazi i pritisnuo ga
metalnim kolutom utega. Deset
kilograma željeza hladilo se u
frižideru da bi pod njegovom
težinom nastao blok, kad već ne
mogu nastati blokovi na
njegovim mišićima. Bio je prelijen
za vježbanje. Utege je nabavio
zbog nje i podigao ih možda
desetak puta. Pogledao je na
zidni sat.
Oko jedanaest već može ribati
paneer. Ili rezati. Svejedno je.
Avion joj slijeće oko tri.
Njemu od Jaruna do Plesa treba
nekih pola sata računajući i
gužvu.Ima dovoljno vremena da
napravi hrskavi kebab od
paneera sa sezamom. Ona je
vegetarijanka.
Usisao je stan. Pobrisao prašinu.
Pregledao izbor u winampu.
Složio je slinavo romantičnu listu.
Nedostajala mu je jako. Nijednu
do sada ne bi vjerno čekao dva
mjeseca dok ona volontira u
nekoj dalekoj zemlji u nekoj
humanitarnoj udruzi. Znao joj je
reći da sranja i sirotinje i siročadi
ima dovoljno i ovdje. Nije ju
uvjerio. Nekim je ljudima valjda
ljepše gacati po tuđim žrtvama
nego priznati iste u svom
dvorištu . Nešto kao ekstremni
borci za prava životinja. Jebu ih
bunde na ženama ali ne i gladna
usta prosjaka. Nije samo njena
humanost bila razlog odlaska.
Mirela je od onih žena koje u
krizi kažu da je bolje rastati se na
neko vrijeme. On je od onih
muškaraca koji to ne vide onako
kako uistinu izgleda. Telefon mu
je poremetio misli. Krivi broj.
Krenuo je dalje s pripremom za
dostojan doček. Stavio je pola
kile naribanog paneera u zdjelu.
Dodao dvije žličice garam
masale, žličicu nasjeckanog
zelenog čilija, dvije friškog
korijandra, pola žličice mljevenog
muškata, deset deka sitno
rezanog luka, sol,žličicu
mljevenog bijelog papra i
crvenog čilija u prahu. Otvorio
čašu jogurta i sipao je u smjesu
uz pedeset grama kukuruznog
brašna . Smjesu je dobro
promiješao kuhačom, sipao
brašno i miješao par minuta.
Mješavinu je podijelio na
dvadeset dijelova i od svakog
dijela
Napravio prvo kuglice pa ih
pritisnuo da dobije popečke
otprilike pet centimetara velike.
Sve je stavio na dvadeset minuta
u hladnjak i svaki komad
namazao bjelanjkom i posuo
sezamom. Ima da libido poludi,
pomislio je. Zagrijao je ulje u tavi
i črčkao komade dok nisu dobili
zlatnu boju i hrskavi izgled.
Pogledao je na sat.
Uz malo gubljenja živaca kod
Buzina, za planiranih pola sata
stigao je na aerodrom. Nije dugo
čekao . Petnaestak minuta.
Prepoznao ju je po laganom
hodu kojim se kretala, njišući se
u bokovima. Prišla mu je.
Poljubila ga sasvim nježno u usta
i zagrlila. Rekla je da će
razgovarati kad dođu doma.
- Krepana sam..
Nerado je pristao da im se
pridruži i jedan kolega kojem tek
navečer kreće autobus za Split.
Bez mnogo pitanja probijali su se
kroz prometnu špicu. Skrenuo je
na autocestu i usmjerio se prema
Zagrebu kod čvora zapad. Na
rotoru nije bilo gužve. Pomogao
joj je nositi torbe i gledao je
pomamno u narančastoj haljini,
kako se giba ispred njega po
stepenicama. Ante je išao iza njih.
Bio je šutljiv. Uostalom kao i
Mirela. Pripisao je to umoru od
puta. Ušli su u stan. Tada je
počelo. Podsjetila ga je da mu je
poslala mail u kome je pisalo da
moraju razgovarati kada se vrati.
Potpuno je smetnuo s uma tu
poruku. Takvi važni nagovještaji
obično se razjasne prekasno.
Naivno je vjerovao u happy end.
- Daljina je djelovala na mene.
Znaš , čovjek se osjeća usamljeno
u tuđoj zemlji....-govorila je
«Osjeća se usamljen i doma kad
smo već kod toga», razmišljao je
čuvši prve riječi.
Zamislio je scenarij nekog
trećerazrednog američkog
ljubića . Znao je što slijedi.
Kimao je glavom.
- Znaš, Ante je...bla....bla...bla....
Gledao je u nju i šutio. Nije mu
smetalo što je i taj tip kraj njih.
Mislio je na jelo.
Mislio je na ljepotu okusa. Mirisa.
Sjetio se truda. Sjetio se
Karapandže .
- Ti me uopće ne slušaš!- prenuo
ga je njezin povišeni glas
Promatrao ju je u tišini. Pa
pogledao njega.
- Jedna žlica vegete.- rekao je
poluglasno
- Kaj!?- pitala je Mirela
- Ništa...- ustao je i otišao u sobu
Vratio se sa hrpom njenih stvari
u rukama. Bacio ih je pred njega.
Promatrali su ga u nevjerici. Vidio
je po pogledima da su očekivali
drugačiju reakciju.
- Ovo ti je dodatna oprema.-
rekao je u Antinom pravcu
Mirela je počela vrištati. Budalo.
Gnome. Đubre. Nije više slušao.
Odšetao je do ulaznih vrata i
širom ih otvorio. Naklonio se i
kavalirskim pokretom ruke
pokazao im smjer izlaska.
Zalupio je vrata. Čuo je gunđanje
iza njih. Stubište je odbijalo
psovke. Vraćalo ih u valovima.
Sjeo je za stol. Buljio je blijed u
šalicu za kavu. Na njoj se
smiješilo srce i njihova imena
pored njega. Zgrabio ju je i uz
glasan tresak raskomadala se
pod vratima. Nedužna vrata sada
su dobila Mirelin ožiljak. Otvorio
je hladnjak. Želudac ne shvaća
emotivne krahove. Izvadio je
kolutiće i stavio ih u mikrovalnu.
Naribao je još malo paneera i
servirao obrok za samca. Pitao se
i istovremeno nasmiješio kada se
sjetio kako mu je vegeta pala na
pamet. Zbog te banalne rečenice
jednog kuhara i lopova iz
djetinjstva počeo je kuhati.
Upoznao je s vremenom i
egzotične začine i kuhinje
nepoznatih zemalja. Grickao je
hranu i nije osjetio očekivani
užitak.
Nedostajalo je nešto. Nepce nije
slalo signale užitka mozgu.
- Jedna žlica vegete...-
promrmljao je
Izgubio je tek. Drob je priznao
bezuvjetnu predaju. Nedostaje
najvažniji začin . Onaj koji svakom
jelu daje smisao. Jedna žlica
spokoja. Naprstak tišine. Šaka
iritantno neodoljivog Mirelinog
mljackanja. Odgurnuo je tanjur.
Odšetao do računala.
Sladunjavi tonovi miješali su
patetiku u zdjeli praznine.

ni najsavršenije jelo..nije bez onog..nečeg :)

sve me nesto stegnulo u prsima.....uuf

k vragu