čudan čovjek čudnog imena

Ne možeš vjerovati koliko me
razveselio tvoj mail.Poslao si mi
malo meksičke topline u
zagrebačku zimu.Sale, fakat mi
imponira kaj hoćeš da ti napišem
priču.Evo, potrudio sam se iz
nekih šturih podataka koje znam
izvukao sam kostur.Sad sjedni,
otvori Coronu i pročitaj.Nadam
se da drotovi ne šeću ovuda.
PRIČA
Šetkao je nervozno po sobi,
duboko dišući, palivši ciharete
jednu za drugom.Mučio se mišlju
o ostvarenju svoje ideje i
dopuštao misaonim sličicama da
se smjenjuju, da se rasplinju i
svediu na jednu osnovnu misao.
-Učinit ću to.- rekao je sam sebi i
ugasio cigaretu
Brzim pokretom ruke podigao je
kaput s naslonjača, obukao ga i
uzeo kutiju s
cigaretama. Zaključao je vrata za
sobom i izašao van na
snijeg.Pahulje su bile guste i
svojim otoplljenim tjelešcima
hladile su mu glavu.Pošao je
putem kojim prolazi već nekoliko
tjedana, svakodnevno između 17
i 19 sati.Lijevoom rukom, s
dlanom duboko skrivenim u
džepu kaputa, čvrsto je stiskao
neki predmet umotan u
platnenu krpicu. Što se više
približavao svom odredištu,
uvjeren u nemogućnost
promjene plana i mogućeg
povratka nazad u sigurnost svog
stanarskog kaveza, bio je svjestan
da orošenost njegova lica nije
posljedica otopljenog snijega već
izlučevina uzbuđenja zbog
predstoječeg događaja.Osjetio je
slanoću znoja što mu je skliznuo
s obraza, preko usana i prodro u
usta.Zastao je na trenutak i
pljunuo slanu tjeskobu pred
svoje noge.
-Stigli smo.- prozborio je
poluglasno, u množini kao da
nije sam
Ulica je bila pusta a svijetlo
neona obasjavalo je svojom
neprirodnom svjetlošću mjesto
koje mu se duboko urezalo u
mozak.Slova njegova višetjednog
planiranja.
«Štedionica», pisalo je crvenim
slovima na bijelo četverokutnoj
reklami.Izvukao je iz desnog
džepa kožne rukavice i crnu
skijašku masku s prorezima za
oči i usta.Zašao je iza ugla
zgrade, uvjerio se da nikoga
nema, navukao rukavice,
shvativši s njihovim dodirom da ih
je mogao i prije obući,navukao
masku na glavu te odmotao
sadržaj skriven u lijevom
džepu.Svijetlim je očima nekoliko
trenutaka gledao u crni revolver
u ljevici i skupivši prisebnost
iskoračio je iz mraka i čvrstim,
odlučnim koracima krenuo
prema titravom neonu.
2.
«OPLJAČKANA ŠTEDIONICA U
ZAGREBU» plesao je masni
naslov pred zelenim
očima .Zjenice, gladne informacija
halapljivo su gutale sadržaj, riječ
za rječju, red za redom, utaživši
svoju radoznalost tek kada se
ukazala završna točka članka u
crnoj kronici.Nije bilo straha niti
pretjeranog uzbuđenja.Barem ne
zbog teksta.Misli su mirno tekle
svojim koritom dok je ruka
prinosila vrući capuccino crvenim
usnama. Um je zadovoljno
cvrkutao opijen mirisom i
okusom kave što je klizila niz
grlo.Pogledao je na sat priljubljen
uz desno zapešće i podigao ruku
u znak poziva
konobaru. Podmirivši račun, uzeo
je «Večernji list» pod ruku i
smirenim koracima krenuo
prema suprotnoj strani
ulice.»Pilklinika za estetsku
kirurgiju» pisalo je na
zgradi. Ušao je unutra.
-Dobar dan.Izvolite?- nasmiješila
mu se mlada plavuša iza
prijemnog šaltera
-Doktor Lipi me očekuje.Imam
termin u deset sati.
-O, stigli ste!Evo mene za
čas .Nadam se da ste još jednom
dobro razmislili o postupku?-
začuo je glas muškarca srednjih
godina odjevenog u sivo,
skupocjeno odijelo
-Dobar dan doktore.Ne , nisam
se predomislio.Na ovo čekam
cijeli život.Evo, podigao sam i
novac u banci.- rekao je polako
digavši malu crnu torbicu koju je
držao u desnoj ruci
-U redu.Onda možemo
krenuti.Možete popiti kavicu dok
ja pripremim salu.- zadovoljno je
odgovorio doktor otkrivši bjelinu
svog porculanskog zubala, očima
pohlepno gledajući u torbicu
Nako nekog kratkog vremena
doktor je otvorio vrata zelene
boje koja su se nalazila na dnu
hodnika i rukom pokazao plavuši
da pođe za njim.Ostavili su ga
samog u hodniku polpočenom
skupocjenim granitom i mislima o
divljenju svojoj odluci i
hrabrosti.Otvaranje zelenih vrata
prekinulo mu je misli i na poziv
sestre on se uputio u tom
pravcu.
3.
Saša se izležavala na mekanom
krevetu, gledajući krmeljavim
očima kroz odškrinut prozor
spavaće sobe.Proljeće je svojim
zvonkim glasićem gladnih
vrabaca budilo ljude iz dubine
sna i svojom propupalom
ljepotom rađalo nadu za boljim
danom, životom.Nije joj se dalo
ustajati iz kreveta.Ionako je imala
još tri ili četiri sata do polaska
aviona.
«Lijepo je biti žena.Slobodna i
neovisna», prostrujalo joj je
glavom dok je pogledala na sat
priljubljen uz desno zapešće.
Ispružila je lijeno ruku i dohvatila
šareni papirić na noćnom
ormariću.
-Viva la Mexico!- gotovo je
vrisnula no u posljednji se tren
trznula i smiješkom otkrila svoje
zadovoljstvo.
Ustala je i obula papuče u obliku
medvjedića.Uputila se prema
kupaonici.Zadovoljno je
promatrala svoje tijelo u
ogledalu na hodniku. Možda po
prvi puta u životu, bila je
zadovoljna onim što
vidi.Odjednom joj misli prekinu
iritantan zvuk zvona na ulaznim
vratima.Zgrabila je ogrtač s
vješalice i navukla ga na sebe.
«Tko bi to mogao biti!?». Upitala
se i okrenula u pravcu
neugodnog zvuka.
Pogledala je jednim okom kroz
« špijunku» i ugledala dva
muškarca.Jedan je nosio kožnu
jaknu i traperice a drugi je bio
uniformiran.
«Policija!», uplašeno je
konstatirao mozak po nalogu
oka.
Srce joj je počelo ubrzano kucati
a ruke nervozno drhtati.No,
nemir koji ju je obuzeo trajao je
tek nekoliko sekundi i uskoro je
otključala vrata i nasmiješena,
smirnim glasom se obratila
nenadanim gostima.
-Dobar dan.- rekla je stajavši na
ulazu
-Dobar dan....gospođo?-
odgovorio je uniformirani
začuđenog pogleda
«Što mu je?»,pitala se u sebi i
pogledala si tijelo misleći da joj se
nešto vidi ispod ogrtača.
-Oprostite kolegi, molim vas.Bili
smo obavješteni da ovdje živi
mladić..-obratio joj se onaj u
kožnoj jakni
-Mladić!?Svašta!- zadovoljno je
odgovorila-Uđite.Što vas dovodi
ovamo gospodo?
-Došli smo u vezi pljačke
štedionice, no sad sve mijenja na
stvari.Oprostite na smetnji.-reče
uniformirani i okrene se od vrata
-Stanite.Ako vam ikako mogu
pomoći samo pitajte.Mislite na
pljačku od prije nekih mjesec
dana?U Savskoj?
-Da.Još nemamo nikakav valjani
trag pa obilazimo zgrade u
blizini. Možda ipak dođemo do
neke korisne informacije-
razgovor je preuzeo drugi
policajac
-Uđite samo i raskomotite
se.Skuhat ću nam kavu pa ćemo
razgovarati.- ljubazno ih pozove
Saša
Nešto kasnije sjedili su uz mali
stolić u dnevnoj sobi i pijuckali
kavu.Saša je ležerno bila uvaljena
u naslonjač.
-I nemate baš nikakakav trag?-
radozmalo je upitala
-Ništa.- gotovo tužno odgovori
«kožni»
-Meni se čini da sam vidjela
nekog mladića kako se šetka oko
štedionice.Više puta.Znate, često
kada idem s posla sjednem na
kavu u kafić preko puta i
promatram ljude
-Kako je izgledao?-
zainteresirano je upita onaj u
civilu
-Po mojoj procjeni otprilike mojih
godina a čini mi se i visine.Bio je
obučen u dugački crni kaput i
crne hlače.Često je znao
pogledavati na sat.Čak sam
jednom u šali pomislila da mjeri
vrijeme zbog neke pljačke, onako
ko u filmovima.
-To nam na žalost ne pomaže
mnogo jer je to opis kakav nam
je dala i blagajnica.Da li ste
možda još nešto primjetili?
-Ne, na žalost nisam.- odgovorila
je i pogledala na sat-Oprostite
molim vas. NE bih htjela biti
neljubazna ali za dva sata
krećem na put i trebala bih se
spremiti
-Ništa, ništa.Evo idemo mi.Ajde
Tomo diži se!-obrati se civilni
kolegi i obojica su ustali i krenuli
prema izlazu
-Oprostite na smetnji- okrenuo
joj se Tomo, već na hodniku i
poželio joj sretan put
-Hvala i puno sreće u istrazi.-
zahvalila mu se i zatvorila vrata.
Naslonila se na njih leđima.Još je
čula njihove glasove.
-Jebote!Ne bi ni bila loša da
nema te brkove.Ima super sise al
brkove ko muški-govorio je
Tomo dok su im se koraci
udaljavali odzvanjajući ulazom.-
nije ni čudo da su rekli da ovdje
živi muško....
Brzo je otrčala u kupaonicu i
pogledala lice u ogledalu.
-Gle, zbilja bih se trebala
obrijati!- kroz smijeh je
prozborila Saša
Nakon nekog vremena izišla je iz
kupaonice.Provjerila je sve
torbe.Na stolu u kuhinji ostavila
je kuvertu s novcem za gazdu
stana.Iz jedne od torbi izvadila je
bilježnicu tvrdih korica na kojoj je
pi salo «Dnevnik».Okrenula je
prvu neispisanu stranicu i stavila
datum na vrh te počela pisati.
«Zadnji dan u Zagrebu.Osjećam
se stvarnom ženom.Novi život
može početi.
Saša K.»
Spremila je dnevnik, uzela torbe i
izišla iz stana.Ušla je u taxi koji ju
je čekao pred zgradom i uputila
se prema aerodromu.
Pljačka nikada nije riješena.
Evo Sale(sorry kaj te zovem
muškim imenom ali još te nisam
vidio u ženskom obličju)pričica je
gotova.Zbari nekog meksikanca
za mene i popij koju tekilu.Javi se
češće mailom.Dobra ti je ona
razglednica.Fakat mi je drago da
si nadmudrio, pardon,
nadmudrila muriju.Bar si im
vratila za sva sranja kaj su nam
napravili.Lijep pozdrav i čitamo
se.E.

zg-raskolnjikov. sonječka? :)

kak? Pa nema niti babe niti sjekire

(opet ja pobrkala nj i lj..tako sam šlampava kad se radi o jeziku, mislim da je svejedno, ako se uhvati smisao) nego, zašto ti sa mnom ne pričaš? :)

aa..priča, ipak...ok...to smo riješili..nema babe, nema sjekire..ali ugođaj je tu..a ja se ionako ravnam po ugođaju i osjećaju. :)

mozda
ne bi blio lose
da
poeziju
formatiras ko da je
poezija
a,
prozu
formatiras ko da je
proza,.
ako
se ono sto pises
moze
voditi
pod tim
nazivnicima,..

fala pope ali forma mi je ionako podložna sadržaju. Ja ionako sve zovem slikopisom

to nikad sporno bilo nije,.. cisto radi lakseg citanja,.

ali i ekscenticnost je dobro dosla,.