sipas li ga sipas

Hodam ulicama , preslusavajuci sjecanja .
Talas zivota me obara opet .
U tudjem gradu sam stranac , u svom sam gost .
Sa sobom nosim cvijet zivota mog a bojim se da pustim korjenje .
Jer , cudna je zemlja koju gazim !
Godinama hodajuci po njoj , ne ostavih ni jedan trag .
Kao duh !
Kao avet !
Kao utvara od koje zaziru svi!
Ne skidajuci masku , dadoh ljudima ono sto zele , ostavljajuci samo
prezir za sebe .
Pomjerih granicu dostojanstva na dole , praveci greske jednu za drugom
Bez prava na povratak , lagano koracam u sunovrat ovozemaljskog
postojanja .

Umorna od trazenja odgovora na pitanja koja nisu ni postavljena .
Umorna od trazenja nade koja vec odavno ne postoji .
Umorna od pokusaja koji su vec od pocetka neuspijeh .
Zar je teret stranca toliko velik i tezak ?
Zar samo vrhovi planina zasluzuju da ih sunce grije ?
Zar samo ptice imaju pravo na nebo ?
Ja nisam ptica i nemam krila
ali ko kaze da ne zelim da letim ?

tužno

man' se ba tuge...:)

...rasiri krila...