čudan čovjek čudnog imena

Turpijam rešetke pokorne šutnje
u samici tjelesne horizontale
dok žarulja odbija posluh svijetlu
i kvislinškim manirom baca na
mene snopove mraka.
Poput ejakulacije dioksida iz
zatvora vodenih minerala
razljevaš se kožom i opakom
kaznom s Olimpa
mamiš me u putene zamke
neopipljivog.
Shvaćam Tantala.
Posežem nesaničnim drhtajima
za bludom koji kaplje s ruba
tvoje haljine.
Između nas je prozirni zid
plinovitog horizonta
obljepljen posterima zviježđa
i Sahara što curi niz stijenke
eona.
Tik.Tak.
Kapci se gase, predstava počinje.
Surround galami vriskom
nervoznih kukaca.
Rekvijem dalmatinskih sutona.
Ležiš gola, kraljica oblutaka,
pjena ti ljubi stopala, a vjetar
njiše kosu,
kao nijemo strujanje mora dok
ziba trave na tratinama dubine.
Mijenjam rolu, trgam spokojnu
tminu pogleda
Zidovi su stage za treperavu
mimiku čađavih kontura.
Osvajam vertikalu i himničnim
kašljem
likujem nad još jednim porazom
sna,
dok zabadam WW light stijeg u
kut usta.
Ljubio bih te.
Bockao jezikom zone na vratu,
slavodobitno pratio kako se
ježiš ,
kako svlačiš čednu sputanost
tkanine
i nestrpljivim dlanom,
režući predigru na sitne fete
usputnih pečata usana,
utišavaš pulsiranje zbijene krvi
požude
i puštaš me u hram sjedinjenja.
Duboki udisaj, katraniziram
nutrinu,
budim toksičnu zvijezdu s vrha
cigarete,
ogledalo mi prokazuje lice,
iskrenije od svake riječi,
kratkim rezom po zastoru tame,
vidim oči koje zovu snove,
bez dubine, u sekundi ostakljene
istine,
portret čežnje...tebe nigdje.

ova mi, nekako rudarska... pretenciozno, crna.

jel te namučila?

preživio sam(-: i nadživio osjećaj

predivno ;)

Megi, potpisujem. :-)

Ovo ti je jako :)

dodajem te u pracene blogove, pa ...