erozija
Balansiram kretnje na paučini
poklonjenog dana.
Vjesnik.
Neboder, relikvija arhitekture
utopije
kao ofucani falus marketinga
zavlači se pod skute fleksibilnih
oblaka.
Sitno je nebesko sito,
vlaga se lijepo polako.
Osjećaju neizbježno .
Jesam li ti rekao da sam kišofan?
Da mi fobija gnuša kišobran?
Ljudski ponizno i naivno
vjerujem da mi kapi ispiru
pokleknuća kušnji .
Potoci stvaraju meandre
u slijevanju niz lice.
Fluvijalna erozija grijeha.
Osjećaj kao ures pamćenja,
da u sutrašnjem danas
ostanem dosljedan dobroti.
30.11.2010. u 14:42 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Bilo je to na dan kad mi je Coki dao pivo za kišobran.
Autor: dudhaimurvimorus | 30.11.2010. u 14:49 | opcije