čudan čovjek čudnog imena

eku
Nedostajao je samo Pimpek da bi
nekadašnja ekipa bila potpuna
na sporoj nedjeljnoj kavi. Nije ga
nitko vidio nekoliko dana ali
nitko nije niti obraćao pozornost
na tu činjenicu jer bavio se
terenskim poslom. Tako ga je
običavao zvati iako je ustvari
radio za neku firmu koja mijenja
tračnice na prugama diljem
zemlje. Terenski posao je zvučalo
bolje. Kao nešto tajnovito i
unosno. Kada bi se vratio se
jednog od takvih poslova, uvijek
bi zvao rundu za sve i « Đurđa»
bi postala poprište pijanih
kretenizama i alkoholnih suza. I
besmislenih prisjećanja na neka
prošla vremena. Živjeli smo u
nekom sanduku prepunom
zabluda. Jedna od njih bila je da
će Dinamo razbiti sve u ligi. Te se
godine borio za ostanak. Kao i
mi za opstanak.
Pili smo jutarnje kavice
mumljajući nešto međusobno
kad je Pajcek podigao glas.
- Gle! D.J (31) iz Zagreba uhićen
u Rijeci pod sumnjom da je
izmasakrirao prostitutku
u luci. Namamio ju je u prostor
luke pokazavši dopuštenje za
ulazak. Bla, bla, bla..- govorio je
Pajcek začuđujuće čitkim glasom
- I? Kaj sad? – upitao je Picek
- Kak kaj!?- narogušio se Pajcek-
D.J.? Davor Jurić? Žišku majmune
mutavi?
Obožavao je dijeliti životinjske
epitete sugovornicima iako je on
jedini zaista imao predispozicije
da jednom u nekom hrvatskom
SF filmu bude zamijena za
čovjeka svinju. Po konstituciji i po
ponašanju. Iako, znanstveno je
dokazano da svinje nisu prljave
po svojoj prirodi nego zbog
lijenosti i lošeg odnosa vlasnika
prema njima.
-Damir Jurišić? Drago Jukić?
Domagoj Jarak?- uključih se- Pa
postoji milion imena s tim
inicijalima i sigurno bar stotinjak s
tim godištem
- Konju jedan!- kimnuo sam mu
glavom na taj pridjev jer konji su
ipak plemenite životinje
- Kada si vidio Pimpeka zadnji
put?- nastavio je- Koliko ja znam,
zadnji put kad smo
cugali tu rekao je da ide na teren
u Rijeku. Negdje kod nekog
boksačkog kluba.
Šutio sam. U tome je bio u
pravu. Ali nije valjda Pimpek
jedini 31- godišnji purger u Rijeci.
A opet, socijalna stvarnost mi je
nalagala da je veća mogućnost
da u Zagrebu bude deset
istoimenih Riječana. Ipak, složio
sam se s Pajcekom.
- Imaš pravo u tome.- rekao sam
Pajcek je izgledao ponosno što se
slažem s njim. Iz nekog
nepoznatog razloga sviđalo mu
se to. Valjda zbog negdašnjih
zajedničkih izlazaka.
- Je, može biti.- važno će Picek-
Znate kak je mrzil kurve?
2.
Pimpek se doselio na periferiju
negdje u trećoj godini mog
srednjoškolskog obrazovanja. Bio
je neki polualbino ili tako nešto.
Izrazito blijed. Žute kose. Žutih
obrva. Žutih paperjastih brčića.
Brzo se uklopio jer nas je do
tada bilo samo troje dotepenaca
iz grada. A i trebao nam je netko
kao on u subotnjim gužvama.
Znao je, i to vrlo dobro, neko
istočnjačko sranje, tako da je
počesto bio ona kap koja je vodu
nosila na naš mlin. Maja geri ili
tako nešto i tipovi su padali kao
pšenica pri otkosu.
Živio je samo sa majkom. Neko je
vrijeme skrivao gubitak oca no
selo kao selo brzo je pronašlo
tragove koji vode do rasvjetljenja
njegova života s majkom. On
nam je potanko ispričao sve što
je znao kad smo sjedili iza
Supanove kuće kod plastenika i
nemilice trošili Neostik ili Tigar,
ovisi do čega bi došli. Supan se
nije bunio jer je potražio sreću,
negdje s početkom rata, u
Kanadi a kupaca za kuću i nije
bilo previše.
Barem ne onih s lovom. Zvali su
nas četiri P. Pizdeka
pretpostavljam, poznavajući
mentalitet sela. Pajcek. Picek,
kojeg smo tako nazvali jer je srao
gdje god bi bili, kao pilić na
dvorištu. Pimpek, jer je imao
najvećeg među nama. Pjesnik, jer
živim u idealističkoj zabludi
poetskog izražavanja.
- Kaj ti je bilo sa starim?- upitao
ga je Pajcek, dobrano zamusan
žutom smjesom oko ustiju.
Snifanje mu nikad nije išlo od
ruke. Odnosno, od vrećice.
Pimpek je kratko šutio i onda se
razvezao. Vjerojatno zbog
inhaliranja osjećao se slobodnije.
Spokojnije.
Napravili smo četverokut i
povremeno prekidali priču
šuškanjem najlona. Ipak, hvatali
smo svaku riječ. Mi smo, naime,
svi imali oba roditelja i zaista smo
izgarali od želje da saznamo
čistu, nepatvorenu istinu.
- Moji u to doba baš nisu bili u
dobrim odnosima.Meni je bilo
oko 7 godina kad se to
dogodilo.- započeo je
Buljili smo u njega razjapljenih
usta. Mislim da bi neupućenom
promatraču ličili na žive
muholovke. Srećom, muha nije
bilo. Pimpek je nastavio.
- Stari mi je bio nekakav direktor
u Ini i često je bio na poslovnim
putovanjima. Tak da sam bio
privrženiji staroj jer sam ga rijetko
viđao. Na prvi pogled djelovali su
sretno no kak to već ide u
idiličnim familijama, kad se
zagrebe ispod površine sasvim je
druga slika. Jedan dan je stari
morao ići u Kutinu, mislim u
Petrokemiju na neki sastanak.
Otišao je rano u jutro. Poljubio
me u čelo i rekao da se vraća
navečer. Ono, znate, klasična
slika posljednjeg rastanka iz
filmova. Navečer je murija zvala
staru i rekla da je tata mrtav.
Najebao je u saobraćajki.
- Pa kak je doživio prometnu?-
pitao je Picek
Sad su vrećice neuglednog
izgleda i sastava ležale na podu i
nikakav zvuk nije kvario priču.
Radoznalost te može odmaći od
nekih radnji.
- E tu je kvaka! Tu se zagreblo
debelo ispod površine.- nastavio
je – Imao je neku fuksu i taj ju je
dan poveo sa sobom. Poslije se
ispostavilo da joj je uredno
plaćao stan i davao joj dosta love
za one kurvanjske zahtjeve...
- Dobro, jebeš sad to!- prekinuo
sam ga – Kak je nadrapao u
saobraćajki?
- Evo, evo. Nemam kaj puno
pričati . Išli su po staroj cesti, tam
nekam kroz Popovaču.
Stari je lijepo otkopčao hlače i
ova mu je pušila u vožnji. Kaj ja
znam, valjda kad je prešao preko
rupe, ugrizla ga. On je izgubio
kontrolu nad autom i spičkali su
se u neki stup. Mislim kod
Mustafine klade. Jebate ime za
selo.
-Uf!- uzdahnuo je Picek
- Ali ostali su živi. Bar kaj se
posljedica udarca tiče. Stari je bio
živ još neko vrijeme ali je ubrzo
umro od krvarenja. Gledajte sad!
Od udarca mu je odgrizla kitu i
ugušila se s njom!!Pas mater i
kurvetini!- opsovao je i ustao –
Idem pišati....
Blenuli smo u njega i čudili se
kao pura dreku. Takvoj se priči
nismo nadali. Pratili smo ga
pogledom dok je zamicao iza
kuta kuće pa zvjerali jedan u
drugoga naizmjence.
- Pas mater!- javio se Pajcek –
Trebao sam šutiti.
- Da...- složili smo se obojica
Od tog dana nikada ga više niti
jedan od nas nije ništa pitao
vezano uz oca. On se vratio u
naš mali sniferski kružok. Oči su
mu bile nekako suzne. Tako nam
se činilo.
Bez riječi nastavili smo natezati
vrećice. Odmak od njegove priče
priuštio nam je Pajcek koji se
odjednom digao i držeći vrećicu
u rukama kao da nosi dijete
krenuo prema mojoj kući.
Uhvatili smo ga par koraka prije
ograde. Mrmljao je da je mene
pojelo ljepilo i glasno se pitao
kak će to reći mojoj staroj. Ta
njegova neostik nebuloza
priuštila mi je nevjerojatan gušt
da ga ošamarim. Prvi i zadnji put.
3.
- Daj nam tri pelina i pive.-
viknuo je Pajcek Đurđi
Nevezano smo pričali laktareći se
za šankom. Od nogometa do
smisla života. Sasvim obični
razgovori pripitih mužjaka u
lijeno nedjeljno poslijepodne. Nije
bilo prvi put da smo zaboravili
na ručak. Taman smo se zabuljili
u neku ženu u nekoj od
besmislenih mozaik emisija HTV-
a. Piceku samo što nisu sline
počele curiti. Bolestan je na
velike grudi. Bolestan je na sve
što nosi pridjev žensko.
- Kaj je bagro lijena!?- glasno
pitanje vratilo nas je u stvarnost i
goleme grudi žene zamijenio je
ogroman Pimpekov osmjeh
Šutili smo. Gledali u njega. Pa u
pod. Pa jedan u drugoga. Kao da
ga nismo nikada vidjeli. Zabluda
novinskog članka i krivo
iščitavanje crne kronike
rasplinulo se pred veseljem
došlog prijatelja. Vidio je da mu
se čudimo.
- Kao da ste vidjeli duha!?-
razumljivo pitanje i konstatacija
Pajcek mu je bez riječi otvorio
novine i stavio svoj čevap-prst na
članak koji nas je nasamario.
Pimpek je pozorno čitao. Do
kraja.
- I? Ne kužim?
Višeglasjem nerazumnih promila
pokušali smo mu objasniti.
Shvatio je mogućnost zamjene za
ime ali nije mogao razumjeti
zašto smo pomislili da je on u
stanju tako
nešto napraviti.
- Pa ti dovoljno mrziš kurve da bi
tak nekaj napravil.- objasnio je
Picek pogledom
podrazumjevajučeg
Ovaj ga je gledao začuđeno.
- Od kud ti to da mrzim kurve?
Nije da ih volim. Ne bi nikada
išao kod kurve ali ih ne mrzim. A
i da mrzim nemrem vjerovati da
ste pomislili da bih je mogao
koknuti..- zvučao je iznenađeno i
razočarano odjednom
- Pa zbog onog sa tvojim starim.-
rekao sam prekinuvši
višegodišnju šutnju o toj među
nama zabranjenoj temi
- Zbog čega!?- izgledao je još
začuđeniji – Kakve veze ima moj
stari s tim?
- Daj ne seri!- nervozno mu se
obratio Pajcek- Kaj nas
zajebavaš ? Znaš na što mislimo.
Sam si nam ispričao priču...
-Kakvu priču!? Fakat ne kužim!-
iskreno je pitao
Na to smo se iznervirali sva
trojica. Ostatak gostiju je gladan
makljaže i novih tračeva pozorno
pratio razvoj događaja.
- Kako koju priču!?- počeo sam-
Ne sjećaš se što si nam pričao
kod Supana prije nekoliko
godina?
- Kad smo snifali iz kuće..-
nadovezao se Picek
Pimpek je zauzeo stav mislioca i
naborao čelo. Osmjehom je
pokazao da se sjeća.
- Ahaa! Ta priča...- počeo se
smijati
Promatrali smo ga sve nervozniji.
Čovjek kad je u nedoumici
najviše mrzi nerazumljive provale
smijeha.
- Koji kurac se smiješ!?- pitao
sam ga gotovo vriskom
- Evo, sad ću vam objasniti...-
hvatao je dah i dlanom
pokazivao da se umirimo - Samo
se malo još strpite...
Povjerovali smo mu u ime
prijateljstva i sjeli nazad na
stolice. Pozvao nas je rukom da
mu se pridružimo u separeu. Sjeli
smo kao urotnici. Pogledi su nas
pratili ispod obrva. Suptilni kao
slon u staklani. Počeo je pričati
još uvijek se smiješeći.
- Ne mogu vjerovati! Sjećam se
tog dana. Ubili smo se od ljepila.
Onda te je Pajcek nosio staroj u
vrećici ....
- To nam je poznato.- prekinuo
ga je Picek – Nemoj mijenjati
temu
- Ok. Ukratko. Sve sam izmislio.-
izgovorio je hladan kao izvorska
voda
- ?- tri pogleda. Isto pitanje bez
riječi
- Pa nasnifali smo se kreteni
jedni!! Palo mi na pamet i
ispričao sam vam priču. Nema se
tu kaj filozoforati. Istina je da je
mene i mamu stari ostavio radi
neke ženske ali živ je i dalje iako
ne komuniciramo. Ha, Pjesniče!!
Izmisli ti tak uvjerljivu priču!!- uz
glasan smijeh divio se svojoj mašti
– Ej Đuka!! Daj ovim konjima kaj
piju i daj meni
Red bill i vodku. Nego, tukci,
nabavil sam u Rijeci dobar panj
šita ....
Čovjek na takvu vijest odmah
zaboravi nesuglasice. «Daj
djetetu sladoled i prestat će
cmizdriti», rekao bi susjed Pero.
Ali mudriji nam nisu rekli da se
dragi ljudi gube po putu. Štulić je
znao prolaznost oznojenih
šampiona .

Hihihihihi, a što bi tek bilo da ste probali Boropor?

dobra priča, izvrsna dapače !

Tigar...ljepilo. Vratio si me u daaaleku prošlost

Jako dobra priča, pravo osvježenje!