čudan čovjek čudnog imena

Odmakle su pokisle rode na
bočnim pejsažima putnika
i akne lošeg asfalta ugasile motor
pred vratima odmora.
Čim vjeđama dopustim da sakriju
predvečerje
ušetam u predvorje "Libido inn-
a".
Čekaš me umotana u komplet
požudnog pamuka
raskošna kao divlji valovi
uzburkane pučine.
Dobra večer divna budnice mojih
prepona.
Kleknut ću pred tebe i noktima
kliznuti od ramena,
preko pritajenih grudi iza košulje,
sve do nesigurnih, klecavih
koljena.
Prilazim ti straga kao tat u nakani
krađe tvog uštirkanog mira
i nervoznim prstima, nestrpljivim
od znatiželje, svlačim ti suvišnost.
Razmičem tanku nit obrane u
klancu mjesečevih polutki
i prodirem u tebe silinom groma
i otiskom pohotne munje u
pogledu.
Tvoja koža zna koliko te želim i
upija poljupce kao more kapi
kiše .
Plešemo ritmom uznemirene krvi
i koracima oznojenih dlanova.
Otima te neka buka!
Lavež jave koji diže kapke.
Nestaješ na obzoru.
Guta te magla neostvarenih želja.
Gledat ću te u usamljenoj tmini
linijama hiromantije tražeći
vrhunac.
Linijom života zabijelit će se se
sjeme.

nemoj tako ženu, krvnički i s leđa.
je li tebi gosp. Glupi koji je otišao s ovih prostora u toplije krajeve, praćen uzdasima preživjelih dinosaura, što u rodu?

nije osim kaj ponekad konverziram s glupima