čudan čovjek čudnog imena

Upali mrak kistom svojih gladnih
dlanova i
obuci zamišljenu togu svoje
svetosti.
U tami ćemo biti djeca bogova i
žrtvene
lutke od mesa i krvi.
Polegni namijenjen mi križ u
horizontalu iščekivanja i
uzmi u ruke svilene konope
sputanosti.
Veži me.
Propodi mi stegna izdajničkim
kopljima svojih prstiju.
jezikom mi obriši crvene tokove
prešućene boli.
Budi ono što jesi.
Hodočasnik obasjan katarzom.
Pokloni se slavi naše tjelesnosti
dok te moje oči
zamagljene rosom uzbuđenja
motre u molitvi za još.
Prekorači me raspetog i uzmi me
u sebe.
Jednim pokornim
pokretom.Naglo. Žestoko.
Zaplešimo.
Neka stope zanosa kaskaju ka
nesvjesnom.
Upij kapi moje besramnosti i
dopuzi mi nemoćna i opsjednuta
do suhih, ispucalih linija usana.
Približi mi kalež svoje
ženstvenosti i gledaj me u
pohlepne zjenice
kada ispijam sebe iz tebe.
Tada me poljubi.Nježno i bojazno
kao da je posljednji put.
Jedno smo dok gutamo naznaku
čovjeka u slanom
i reskom okusu i mirisu svježih
kestena.
Neka nas uspava ljepljivi trag
umora što bridi na nepcima kao
hostija.
Kad se probudimo,slavit ćemo
dušu.

Dobar dan!Može jedno pitanje?

Umph...ne odgovaraš.Ok.Htjedoh pitati koliko ste bliski rođaci ti i Glupi?

Mislim....nemre bit' ništa do genetika.

nikad čuo za čovjeka, iako sam ponekad glup

:) Ipak odgovaraš.

pa pristojno je odgovoriti na suvislo pitanje

Naravno.Može još jedno onda?

Aha.Moram postaviti suvislo pitanje...uf...

Nemam ga:) Vidjela sam da su se raspisali o tebi pa sam čitala što pišeš.Pohvalila bih zadnja dva stiha iz pjesme prije ove.Ostalo mi se baš i ne sviđa.

hvala na trudu