Kartografija jednog odnosa (nastavak)

(Kad se stvari pogledaju iz malo blizeg, pocnu se primjecivati i manje opcenite znacajke prostora oko nas:)
4) Na SI od mjesta gdje se planiralo zapoceti gradnju kolibe, nalazio se Izvor, na kojem smo mogli utaziti zedj. Do izvora dva putica, kako vele smijesne pjesme: jedan kraci ali vrlo strm, po kamenom Siparu na obronku planine koja, kako bi svatko trebao znati, treba postojati na sjeveru svake kuce koja zeli biti zasticena od hladnih vjetrova. Taj put zvali smo Put prkosa ili, od milja, Rolling Stones (po onoj njihovoj pjesmi Satisfaction, citatelja se ovdje upucuje da procita tekst te pjesme negdje.)
Nakon prolaska onuda covjek bi redovito imao krvave noge, a i nesto kamenja bi odronio. Drugi put bio je dugacak, bar cetverostruko duzi, i vodio bi po nepreglednim livadama. Bio je to Put popustanja za kojeg bi se uvijek posumnjalo da ce nas dovesti do zeljenog cilja.
Cesto smo znali igrati tu igru, svatko za sebe polazeci raznim putevima, najcesce bi polazili jednim, a vracali se drugim. Ako bi se katkad i sreli kod izvora ili kod Jezerca na livadama Popustljivog puta, bilo bi to pravo i ne tako malo slavlje. Zasto nam je ta igra trebala, koja je na kraju bila i opasna? Nije nam bas trebala, razlozi su bili, rekli bismo, Karmicke prirode, odnosno, kako ja to vidim, posljedica odgoja u ranom djetinjstvu: Njoj je trebala golema kolicina ljubavi da bi se osjetila sigurnom. (Ipak, ne znam dovoljno, mozda je rijec o terenu o kojem cu imati prilike nesto saznati ako ostanem jos neko vrijeme tu.) Meni takodjer, samo ja sam uz to imao izgradjenu i tu alergiju prema emocionalnim ucjenama tipa: 'ja cu biti sretan/na ako ti ovo i ono'... ili 'dokazi mi da me volish'. Ona je voljela traziti, a ja sam reagirao prkosno. Onda bi ona prkosila.
Mozda smo s godinama mogli nauciti ici Popustljivim putem, iako duzim, skupa ili bar cesce. A mozda smo tu livadu s godinama zatrpali odronima okrvavljenog kamenja sa Sipara i ucinili si svaki put do Izvora mukom? Time will tell. Ili vec jest?
 

13.12.2004. u 12:31   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

srećice, šta je to bilo jučer s urbanom?

Autor: lunasole   |   13.12.2004. u 12:31   |   opcije


uh bio na teveju ter sukobljavao stajalista s zeljkom antunovic i mamicem o pitanjima poput religije, privatizacije i ustastva... smijesno bilo.

Autor: prilagodjen   |   13.12.2004. u 12:37   |   opcije


ma da, znam, no nisam gledala. i jel reko koju pametnu? :)

Autor: lunasole   |   13.12.2004. u 12:39   |   opcije


i jel mamić opet plakajo? :)

Autor: lunasole   |   13.12.2004. u 12:40   |   opcije


kak znas... kaj je on takav emotivac? hehehehehhehehehhehehhehhehhe /pametno my ass, samo sam bio smrznut od vozikanja na vrt pa sam se grijao uz pec, a uz ceprkanje po mackinim buhama, trebalo je imat i tevej, inace bi se moglo prevec pozelit meditirat o koznacemu ;))

Autor: prilagodjen   |   13.12.2004. u 12:43   |   opcije


je, kad dinamo gubi :)

Autor: lunasole   |   13.12.2004. u 13:08   |   opcije


sad je plako na pitanje o religiji.... ;)))

Autor: prilagodjen   |   13.12.2004. u 13:09   |   opcije


Dodaj komentar