čudan čovjek čudnog imena

Ljudi neiskorištenog i nesvjesnog
znanja
u sistemima kaosa s prividom
moći ,
u trpljenju normi i sakaćenju
morala,
u razočarenjima propalih
očekivanja,
sa željama usađenim u toksičnu
misao,
bivaju zamućene vizije.
Smiono, začuđen pobunom
protiv ega,
izdvajam duh iz buke.
Jednostavan kao voda, prozirne
istine,
molekularno minoran kompleksu
tijela
ostavljam tjelesno i sebe kao
tajnu utjehu
u jednokratnom znoju zalogaja
tame i
zaboravljenim uzdasima na
sjenama soba,
neophodan i bitan, čestičan u
poredbi sa svijetom,
šav u konstrukciji kozmičke
pravilnosti,
prevaga protiv svih griješenja
vlastitosti,
plutam tišinom.
Atom svemirskog bratstva
u nježnosti s prašinom i sa
zvijezdom.
Element nesputanosti uma
u potrazi za aurom planete.
Ljubav.
Čovjek je tek osjenčana vizija
anđela,
skicirana rastresenim dahom
stvoritelja.
Proključala Svjetlost uzburkanih
valova
zatočena u strahovima
uramljenim kožom.
Ecce homo.
Sloboda od zapetljanih htijenja je
u nama.
U danu spoznajnog futura,
bez blamaže koncentracije mira
u galami,
bez usiljene snošljivosti prema
životu,
danu bešumnom kao rast trave.
Dozvoljavam si to vrijeme.
Upijam ljepotu.
Dar.
Dar je samo Biti.