jednakost
Duboka brazda sumnje
bridi na polju nadanja.
Grijem ruke na cvrkutu osvita.
U tom nedonošću dana
puderom optimizma
krpam brazgotinu.
Vjerujem u nas,
u hrabrost da vratimo
raj konfisciran od pohlepe.
Božja smo djeca bez rodovnika.
Trebamo samo Sinova muda,
perpetum mobile vjere
i smislenost Oca,
dobrotu i radost kreacije
bez nakane uništenja.
Raščlanimo dva na
jedan i jedan.
Ti trebaš ljubav kao i ja, zar ne?
24.11.2010. u 18:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar