...
Dođi,primakni se i lezi kraj mene
otpusti zvjerad straha i nahrani
bojama
zamagljene jesenske vidike.
Ostavimo žaljenja za sutra
i zgrozimo tišinu zapletenu
u sretnoj paučini kuteva sobe.
Pusti da ti zatočim miris
u otisku glave na jastuku
i osluhni kad ti ponudim šapat.
Sami smo u prenapučenom
svijetu.
Prekrhki da bi ostaklili zjenice
staračkom sjetom propuštenog.
10.11.2010. u 8:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar