...
Ti budi more, ja biti ću tišina.
Šutjet ću na obzoru kao tvoja
dubina.
Kroz vrijeme ćemo teći
a opet stajat mirno,
tek rijetki će shvatit koliko nam je
divno.
Ponekad me vjetrom i valom
probudi
da postanem fijuk u luci
i šum oko barki,
da čuju me ljudi.
A onda me zagrli na mjestu
onom
gdje nebo izvire,
da skladom tog spoja
duše nam se smire.
08.11.2010. u 6:56 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
"ZAGRLI ME NA MJESTU GDJE NEBO IZVIRE" Lijepo. Jutrekooooo
Autor: trnoruzica01 | 08.11.2010. u 7:01 | opcije