čudan čovjek čudnog imena

Iza stakla tramvajske buke
van mase umornih i besanih lica
oko grada ovila je ruke
dok oštrila se jutarnja špica.
U dosluhu sa vodom neukroćene
Save
i jesenjim dekorom lisne agonije
guta u sebe smrznute trave
i sakriva zvuke gradske simfonije.
Gledam je kao tajnu svitanja
i vidim neke pospane zjenice
i gomilam u sebi neka pitanja
u maglu bacam neke rečenice.
Koračam sam sa zvukom svog
hoda
kroz zgusnuti zrak obale neke
i moj je dah maglina roda
dok lijepi se za nju i glazbu
rijeke.
Mnoge su magle već prošle
ovuda
i snuždile radost na licima ljudi
no, ova nekako sa srećom vrluda
jer iza njenog vela netko se budi.
i šutnjom te volim

........ (nema smisla da išta više govorim).....

jako lijepo :)

nakon magle sinulo je sunce i obasjalo sinfoniju jeselnjih boja. pročitah pjesmu i ispustih dah maglina roda :) ako su pjesme tvoje trebao bi izdati zbirku.

naravno ... i šutnjom se može voljeti.. iako ja osobno volim ono nerazumljivo mumljanje :))))

naklon