...
Ti si žena u sužanjstvu hladne
pomirbe s rutinom
školovana na spoticanjima i
uzdizanju.
Ja sam rječiti nemir pred tvojim
odškrinutim vratima.
Bez očekivanja, s tinjajućom
iskrom zjenica
Kroz staklo sam pratio
kako te upija nedostižnost i
apsorbira u lijepo jutarnje
sjećanje
dok si nestajala u potrošenom
pravcu kretanja.
Koje te tkanje dodira otima zbilji
i uziba u san sjetu pogleda
dok budi znatiželjne trnce
žudnje?
Poželio sam te i, znaš,
sinopsis mašte je porazio buku
dok je sedmica tutnjala mostom
a galebovi galamili kod toplane.
Želje i žudnje.
Tako ljudske.
Abecedna začelja emotivnih
slovopisa,
ne poznaju strahove.
Nemirno su ostale snivati na
dlanu
kojim sam ti drhtavo dotaknuo
kožu .
Pošten prema smrtnom sebi,
fair play duha strategijom Erosa
vodi me u vrijeme gdje nestajem
u tebi.
Čekanje je tako lakše.
05.11.2010. u 9:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar