čudan čovjek čudnog imena

Rano je, sirovo jutro
s prvim zalogajem Sunca.
Prebacuješ snove na desni bok.
Golo nesavršenstvo,
napola pod suvišnom plahtom
smireno mi diše pred očima.
Istina ne čini buku.
Osjećaj mi vodi ruku.
Lancun poetično odlazi
s osekom stida.
Plima je nagosti.
Želja te skida.
Sprudovi kralježaka
iščezuju na polutkama
tvoje zibajuće koketerije
kojom raduješ ulične voajere.
Meka ti je koža.
Guza s otočjem poljubaca.
Nesvjesna te požuda izvrće na
leđa
jezikom lizne usne
darežljivo nudi bedra.
ot..vo..ri.. oči
ulazim u tebe slogovima
Dobro ti jutro
Oprosti što sam te budio.
U deficitu sam kontrole
kad si najnevinije skvrčena kraj
mene.

:-)))

predivno bi to bilo osjetiti - biti tako željen/željena (odluči se za plahtu ili lancun - plahta, makar ponovljena meni bolje zvuči)