...
Grad sriče ove stihove, blijed od
magle.
Na ušću Frankopanske, u samoj
Iličkoj delti, ramenom me
dotakla žena s tvojim mirisom.
Prašina badema prosula se po
meni.
Gotovo identičan ambijent,
pokoja pahulja snijega,neki drugi
ljudi.Mi.
Džonom brišem sjećanje
kao...kao...kao kaugumu.
Popravljam kapu, ne nazirem
nebo iza prljavobijele, sive, sive
sjene što je pala na ulice.
Miriše na snijeg.
04.11.2010. u 13:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar