čudan čovjek čudnog imena

Arhiviram konture doma.
Siluete i paučine,
mirise i boje,
suze i smijeh,
svađe i tišine,
i odlazim u noć.
Tama je puna znatiželje,
nepoznatih čekanja,
suspensa neočekivanog
a ja sam šetač stazama sjeverca.
Posljedica svakog zla mora biti
dobro.
«Tanka» utjeha nadom zaraženih
misli,
kao kondenzat na prozoru
svjesnosti
zamućuje gledanje na suicidalni
svijet.
«Dom je tamo gdje umor
nestaje s jutrom..»
Iscrpljena leđa sriču mudrost
manualca.
Odlasci su uzročnici dolazaka.
Rasipam za sobom sjene
stvarnosti
Neka snijeg prekrije ogorčenja.
Da slobodan uđem u spoznaju.
Pred boga, zemlju i ženu uvijek
pročišćen.
S vjerom.
Jer svemir stane u tridesetak
kvadrata garsonijere.

" To neće minuti, Amalija.
Gdje god pošla, ja ću biti s tobom.
Ja nisam navikao, Amalija,
biti sretan samo na trenutak."


tako ja Amaliju nagovaro jedan Tone....

ovo tvoje mi se čini nekako ljepše ;)

mmmm...samo to:-))