put i povratak

naime, kad ljudi odu, kad se izgubite onak... iznutra. onda bih cendrao. ali necu jos, rano je jos, a ja volim biti cervantesov ratnik izgubljenih bitki... (bivshu to doduse nije impresioniralo, sumnjam da bi trebalo i buduce) nego sam htio rec, aha da, dakle, tuzno je to kad se nema vise s cim boriti osim svojim racionalnim strahom od vremena koje ublazava nemir i navikava na jednolicnu svakodnevicu, vrijeme samoce koje ne dopushta ni bijes ni zhelju... da, mozda se mogu i toga bojati. ali ne jos, ne nocas draga, ne jos nocas. ne jos, u ovom zivotu... ja volim pasti sa stilom. da, da, volim se puno puta zveknuti prije nego li padnem. no, ostavimo zasad crne misli po strani, evo, pozelio sam sanjati, pa cu sanjati za nas oboje.... evo, odlucio sam vjerovati, pa ti budi radosna sto si mi to dala, iako tvrdis da je to vjera u duhove, pa sto... neka je. mozda ako dovoljno stojim, dobijem korijenje. mozda ako dovoljno padam, naucim letjeti... da, lijepo je to ovako. sam sa svojim strahom. od tvog bezdana. od tvoje sumnje. od svoje sumnje. imam kompas u ruci, idem kamo sam zaplovio. jer tako moram. i znam da i ti tako morash. i znam da drzanje ne vodi nikud. i znam da to nije izgovor. drzim se za to mjesto gdje si nekoc stajala. sto sam vise tu to ces manje ti biti ovdje, zar ne? disi slobodno. ne boj se. ne boj se da se necemo vidjeti. ne boj se da ocekujem da cemo se vidjeti. sve je kako valja, dok radis ono sto vjerujesh... da li radis sto vjerujesh? molim te radi ono sto vjerujesh. makni strah. i stogod, gdjegod, ucini ono sto ce ti izmamiti smijeh na lice. pa sta ako se mora pasti za to? pa sta ako te grizu sumnje? ako nesto zelis, prvo moras odluciti da zelis vjerovati u to. ne da vjerujes, nego da to radis jer zelis vjerovati. to je vjera bez straha. nemamo drugog izbora, to je jedini put. ako idesh, idi jer vjerujesh da tako treba, ne zato jer ne vjerujes da si vrijedna, jer ne vjerujesh da mozes ostvarivati ono sto sanjash. nemas izbora. to jest tvoj put: jedini put koji svatko od nas ima - vjeruj svojim zheljama. ne boj se svojeg mraka, ne boj se krivnje, nemas izbora, skrati si muke, jer zaista nemamo izbora. nakraju ces morati ici dalje, i to je jedino moguce tako da odlucis povjerovati da imas sto dotaknuti. evo, dotakni mene. lol. salim se. ocurec, ... ma nista, drzi se. i... ma znash sve. nadji svoju vjeru negdje. drzim te za nozni palac.
 

sviđa mi se...:))

hm.. znas kaj kumpic? :-) ma fino si to napisao.. cak stovise u odredjenim raspolozenjima zakunuo bih se da sam ja autor ovog bloga i pokral ti bezocn osva autorska prava :-)) no... ovak iz objektivne udaljenosti.. mogu rec da u datoj situaciji... ti radije trebas gledati unutar sebe i ispred sebe a ne unazad prema njoj, dajuci njoj savjete kaj treba delati. Bu se ona pobrinula za sebe ne brini.. bez obzira koliko mislimo da je netk oslab ili jak.. bit ce jedno ili drugo onoliko koliko je to minimalno potrebno....So go and find hapinessfor yourself. Thats your life.. not her's.

vragec, e to sam i ja pomislila, ma *ebeš tu briju: e ajd ti ovo, ajd ti ono... svi mi sami odlučujemo što ćemo i kamo ćemo i kako ćemo, a ti možeš jedino klimati glavom, na svaku odluku ako tako želiš, prilagođeni, a i ne moraš, jer ponavljam nitko ti ne može reč čini ovo/ono, pa se razapni, bok , mah-mah al no dobro eto baš sam se istresla i ja na istresanje.
tnx :-))))) al bit je da ostalo prepuštam njoj ili kome već na čitanje, ima tu puno više sadržaja
:-))

(ć je namjerno preoblikovano)

moram te procitati i ne samo u slucaju nuzde iako bas i onda posebno... i znas, ostala sam bez rijeci... prekrasno... izreceno iz dubine duse... iskreno... sad to jos primjeni na sebe... vjeruj i poleti... bez padova...

procitala sam te i to bas u slucaju nuzde i mogu samo reci da si mi vratio vjeru...hvala ti