Moj mali, slatki, čokoladni život
Divno, pomislio sam. Dahčući sam se ulovio za sjemenku maslačka pri uzlijetanju, tu iza kuće. Pa naravno da sam dovoljno lagan za to. Bio sam poput djeteta koje u čudu promatra karneval s druge strane prozora. Mali, no velik u svom umijeću čuđenja. Naslonjen na staklo raširenih ruku sa prstićima na kojima je ostao sloj rastopljene čololade koja je prije par trenutaka bila centar njegove sreće. Da, pravio sam remek djelo. Apstraktna čokoladna umjetnost. Bio sam karneval u malom. Bio sam šareni klaun. Na lijevom sam obrazu imao nacrtanu suzu. Sa očima, ušima, osmijehom i zelenom čupavom kosom. I nisam oprao staklo. Pa nek se ljuti ko hoće. Dok god budu postojali maslačci ja ću letjeti i biti pohlepni čokoladni umjetnik. I neću se nikada prestati čuditi. Pa makar mi i zbog toga oduzeli čokoladu...
(napomena: slova su čokoladna. slobodno se poslužite.)
J
08.12.2004. u 2:05 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
a da je pike tu ne bi mi rekao...?
Autor: Crazylola | 08.12.2004. u 2:21 | opcije
ah...tvoja iskrenost me zaista ganula... :D
Autor: Crazylola | 08.12.2004. u 2:26 | opcije
well...danke. a toplina u riječima je vjerojatno poslijedica toga što trenutno imam temperaturu...hehe...apčiha... ;)
Autor: Crazylola | 08.12.2004. u 2:34 | opcije
hm...42°...vidim da mi zaista želiš brzo ozdravljenje... ;)
Autor: Crazylola | 08.12.2004. u 2:41 | opcije
e baš... ;)))...no, sad je vrijeme za san...noć rastopljenko ;)
Autor: Crazylola | 08.12.2004. u 2:50 | opcije
ti ne...hehehe ;)
Autor: Crazylola | 08.12.2004. u 2:52 | opcije
:)
Autor: pike_TS | 08.12.2004. u 5:07 | opcije