Samo nasa tisina
Pritajena tisina. Macka vani je scucurena. Nije vrijeme za skok, ili je to tek vjetar zanjihao travke? Tisina puna nemirnog iscekivanja: kao kad u sumi dozivas izgubljene ljude i od svakog puckanja grancica pod nogama kosova i svakog huka vjetra u stijenama prepoznajes glasove. Na horizontu se javlja nesto u titravoj izmaglici, ili je to zaista oaza?
Slucajni turisti na radnim mjestima. Kuhano vino, siva zima, djecji darovi, poslovni domjenci. Privatne zabave. Popunjavanje rupa. Krpanje vremena. Zivot u masti je nepokvarljiva roba, a jedina stvarnost zove se pisana rijec. Ne zvuk, niti jedno drugo culo, ili sva. Sva tvoja tisina. I rjecitost pisane rijeci.
Sva ta strepnja proslih strepnji, sva zelja proslih zelja, prevelika napetost koju mogu okusiti, sve ce nam to i opet dati samo da prsnemo u grudima, prije nego se dotaknemo, oslijepimo bljestavilom, prije nego se vidimo...
Opustiti se, nuzno je, ali nije stvarna mogucnost.
07.12.2004. u 11:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara