...
Usitnjen dan vijori prema kraju. Sivo obujmljuje šutnje, dok te blagim kretnjama budim iz nesuvisle tuge. U prvom pixelu buđenja, iza prozora skelet i šiblje oraha, ne boj se, prehladno je za tjeskobu.
17.10.2010. u 21:23 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
u dvije rečenice ostavljaš bez daha...prekrasno snažno:-)
Autor: modestyblaze1 | 19.10.2010. u 10:16 | opcije