put i povratak

e, tamo je stajala i skupljala prasinu... mnogima bi se cinila zanimljiva, neke bi i privukao njen naizgled sofisticirani oblik, ali nije bila za svakoga, nikako... rijetki su se mogli pozeljeti koristiti njom. Na zalost svih, i ona nekolicina koji su ju imali prigode rabiti nikad nisu imali vjere da stvarno radi... oslanjali su se na zamrsene i katkad posve netocno napisane upute u prirucniku, nikad se nisu usudili isprobati taj crveni gumb kraj kojeg je stajalo upozorenje: 'Na vlastitu odgovornost!'... Stoga su, sretni jer je igracka dolazila s dozivotnom garancijom, nekad i u zadnji tren, hrlili natrag u trgovinu kako bi ipak dobili svoje novce natrag, i kako bi ih iskoristili na neku sigurniju investiciju.
Evo, bas gledam, opet je to predblagdansko vrijeme, i eno je opet stoji tamo...
 

ih, sad sam te iz ciste obijesti htio obrisat... (vidis kaj su principi, ajme... ;P

ma zato da se igram. ih, daj pazljivije malo s tim tekstom, nije ovo nogomet. (lol.)

pa nisam briso... jesam reko da sam principijelan, kolkogod to tesko podnosio, vidi gore ;)) /a dobar ti koment, opce da bi rijec reko. ak hocu mogu ga citat vise puta, lijepo je to :)

da da, al, ljepota je u oku onog koji cita, hehehehehehhehehehhehe

svi mi, darling, svi mi. (mislim ne vidimo daleko. to cemo kad ostarimo. kazu da onda ljudi postanu dalekovidni, mozda zato jer vide cijeli svoj zivot...?;)

(btw, zapravo vise volim one svoje koji se na neki nacin igraju s formom, a ne samo ovakvim simbolizmima...)

mudra analiza. zaista da. starenje=ukrucivanje i izbor puta i kao posljedica svi moguci procesi kako bi se opravdalo te 'izbore'. zastrasujuce, zapravo. hm hm, ima neka knjiga: living and dieing with grace. nikad ju se nisam usudio procitati, ali mislim da kuzim ideju koja bi bila prezentirana. ne da mi se to zasad opet citat. moram doc na prag prosvjetljenja jos koji put, onda cu ;)))

(karikirano, dakako, i jos kojesta, ja bi reko da mi je tesko uzet knjigu od 500 strana u knjiznici, cak i na moru di imam vremena za citat. tolko o formi ;)

da, znas u cem je nasa osnovna predrasuda? u toj ideji da cemo prezivjet sutra. (uh, mislim da sam nakon puno vremena pomalo opet sposoban gledat svije(s)t. hah. nije ni cudo da mi se nije dalo pomaknut odatle ni zadnji put... ja zivim u kruzima, lol.)

msi, nije nego. lol. ocurec, kad uzmognes radikalno pogledat sto jest, a sto je ono izmastano, onda nema ups+louse, nije sve ravno, al jest mirno. katkad tolko da pomislis da moras neku nesavrsenost unijet u to... e onda se zajebesh ....lol"!

btw, da mi se sad da ceprkat po starim logovima koji nisu tak fino sortirani po profilima ko kod nekih, onda bi naso jedan gdje sam pricao o dva vremena: jednom stvarnom, onom koje je zivot tu+sad, i drugom koje je posljedica uporabe mastanja za rjesavanje problema tipa, kako prezivjeti sutra... e to drugo vrijeme je ono koje nas zezne cesto, jer ono zapravo ne postoji, to je evolucijska doskocica koja je ljudima dala prednost pred drugim bicima (ono, kost pa svemirska stanica u odiseji, i ino) ali nas je malko i sjebala pa smo poceli u postojanje takvog 'vremena' previse vjerovat. a zapravo je nedokazljivo... uh a mozda i nije. morao bih se malo pozabavit novijim kvantnim teorijama. (to bi ona astrofizicarka valda bolje znala...?)

da drukcije definiram. znam i fora mi je ova primjedba kako je down faza nesto sto kompromitira valjanost zakljucaka up-faze, al ono o cem sam ja pricao nije ni gore ni dole, vec svijest. to je kad prestanes skeptizirat, ili pak postanes vrhunski skeptican/na prema misljenju. apstrahiras misljenje iz svjesnog (!)zivota, bar na minutu. e onda kad prozivis takvu minutu, onda vjerujes da si zivio. pa ponavljas, i ponavljas i vjerovanje. da postoji zivot izvan naucenog. lijep je to osjecaj. nema sanjanja, nema nade, nema straha, samo povjerenje. fino da, sam katkad valda malo tiho. ili nisam bio dosta pedantan i uporan...?

lijepo je pricat ovako ko gluhima dobrojutro :))) ocurec, ja sam jos uvijek nagluh, al nema veze, fora mi je kak su nam podloge razlicite, pak otvara mogucnost poskakivanja: da, do nasih godina smo si vec ozbiljno strukturirali te svjetove, jako ozbiljno... al moze se to lijecit. uostalom, ionak sto smo dalje to je sigurnije da imamo dobre razloge uvjerit se da nam nakraju i nije tak bed, jelda. lol :)))))

vid darling (ovo da skrene pozornost na nest kaj ocu da pazljivo procitas, a onda didaskalijama zamuceno) point je kaj su up+dwn ovisni o svijesti kao misljenju. mozes li zamisliti svijest _bez_ pojmova??? e to sam ja jednom probao vracajuci se s pretrpanim vrecicama gljiva nekoliko sati po brdu. point je bio: put je dosadan. sad se treba vratiti. ne misljenje je bilo dobar izazov... i znas kako je tesko. prvo skuzis da se trebas na nest koncentrirat. disanje je dobar izbor. al kad tad pomislis (!) 'disi'! ili 'drvo' ili 'lijepo'... i vec ti je rijec otrovala prazninu... ;))))). imo, moj je stav da je u pocetku (izgona iz raja).. bila rijec.... ;))))

pih... znaci, nije ti zabavno. (a ova verbalna igracka meni bas bila oke :))))

i jos, ti dakle, mislis da je moguce nesubjektivno sagledavat pojmovne stvari (ego?)... ja mislim da su nam pojmovi tak subjektivno ofarbani da nemres... tek izvan pojmova je mir ;))))

sori, ja ti bas ne baratam prevec s tim detaljima terminologije. meni je pojam=rijec. a misao-pojam relacija je problematicna... slazem se, al nije mi kljucna. uglavnom je point 'oznacivanja' neceg necim. drvo nazovemo 'drvetom' i ono onda prestane biti drvo i postane pojam (i/li misao) ku'ish?!

pogresno. mir je dozivljavat stvari po njihovoj prirodi a ne svojoj. to je recimo jedan rudimentarni primjer kad probas slikat... onda odjednom uocis da te stvari se sastoje od oblika i boja. dakle malo ih apstrahiras. ili tocnije i posve, jer ponavljajuci crtez ti ne crtas crvenu boju vec crtas boju koja je na predmetu. hah?

bravo sireno, napokon da i ja nest cujem od tebe umjesto da sam pametujem svoje umotvorine :))) ocurec - _ne _mozes _zamislit_! nista bez pojmova. zivot bez pojmova = zivot. u sada. znas, onom sada koje nije projekcija sutra ili jucer... e to je bio point otpocetka aj gues. to treba tu i tamo iskusit, pa's vidit da je fora. mozda alteanka kuzi?

to je do izbora onog sto ces slikat... dozivljavanje, naime. ali kad je objekt tu, ti moras opazat, bez razmisljanja, jer ti ona iskrivljuju pogled. probaj nesto portretirat pa ces vidjet. nije problem samo nevjeste ruke, problem je vjerojatno i veci nevjeshte transformacije vidjenog u ono sto prikazujesh.

hahahahah ti odma na kinki teme. dobro nije bas odma, morali smo se malo samarat s filozofijom. lol. e al nije to senzorna deprivacija. to je samo pustanje da senzorni impulsi idu bez filtera. meni je to (bilo) zakon iskustvo. doduse rijetko koliko i vrijedno ...

to ti je zato jer smo neuki umjetnici pa gledamo igre formom, i trazimo komunikaciju. uostalom i fotoaparati su tu sjebali pricu beskrajno :)))

to je ono kaj je meni isto bilo bed... frend koji se ubijao imao je teoriju da ako ne dodjes do zvijezda je sve za kurac. meni je nekad palo na pamet da su te zvijezde koje on gleda isto tako naucene... jesmo li mi skupina nasih reakcija na podrazaje????? smijemo li se identificirati sa vlastitim iskustvima ili imamo neko inherentno 'ja' koje moze zivjeti slobodno, ako zaboravi da su ga naucili drukcije?

eto, i prije bi dosao do ovog da sam citao pazljivije: depersonalizirat pretpostavlja poistovjecivanje sebe sa... ? :)

ja sam ti u tom pitanju pravi vjernik i sasvim neznanstveno osoblje... meni je fora ideja da je subjektivno zapravo smetje koje mi prlja pogled... a katkad mi se cini da imam razloga i eksperimentalnih nacina za provjeriti je li zaista tako... a ono kaj kazes, vidis pattern. to da, al to je upravo ono sto nas vrti u krugovima. sorry nisam ja za uzdizat to ... a jel' zaista mozes postupiti drugacije, enivej, to ne mozemo znati. samo znam da onak radim mirnije nego kad znam da cu opet napravit isto... (ili samo se mozda pomirim i objasnim da je tako (isto) zapravo pravo ?;)

depersonalizirat: pitanje je dakle s cim se poistovjecujemo. sto jest ta persona?... (ma sve je sadrzano u drugom paru poruka)

al point je kaj nisi nikakav eksperiment ako si determiniran/a utjecajima koji kvare disanje punim udasima... ima tog sto tisti, ceg se moze bez, i tpo lakse... eksperiment da, to je fora ideja, al ne valja si stavljat ogranicenja tamo di ih nema. ako mogu izabrat ne djelovat po naucenom obrazcu, zasto ne probat?!!!

pa ak nismo pametniji, ono smo bar stariji. lol. aj milo mi je bilo, i uzivaj... do sljedece prigode srdacno vashi... bezlicni :)

(na moje igraliste vazda si dobrodosla.. :)))))