put i povratak

LJ...
Sjedimo u sobi na krevetu. Vani je ljubicasto nebo, sjaje zvijezde i poneki prozor, kuglasta svjetla uz put. Na prozoru se meskolje zavjese, shushtavi smo u svojim sitnim pomacima ti i ja, tvoje su oci tako velike, pricas mi nesto svojim zjenicama, zboris kroz treptaje, pokazujes prstom na divovske zhene s vatrama umjesto kose koje lijeno promicu pored prozora, pucketaju te vatre dok mi dotices prstima celo - znati mene, znati tebe... Jucer sam te sanjala u jednom malom drvenom dvoristu s drvenom kucicom koja je znacila toplotu, u malenom dvoristu prepunom cvijeca jarkih boja, narocito zute, ti sjedis medju njihovim rastalasanim glavicama, otkidash ih i trpash u usta - tako sam saznala da mi stvarno puno znacis...
Ja mrzim ljude s pitomim ocima, a bojim se da su mozda sad bas takve, premekane, preusredotocene na tebe - tu smo sad u ovom selu na cija izrovana polja slijecu galebi, galebi i zemlja. Uz moju kucu cesto prolazi djevojcica s velikom zvijezdom na ledjima - jesi li ti svjestan da smo mi sad na kugli koja se vrti? Dok sjedimo na krevetu a vani je ljubicasta noc, pricas mi, a tvoje su rijeci mirisne, cimet, vanilija... pitas me da li vjerujem da je svemir tih ili ako ne, kako onda zamisljam da se glasaju zvijezde, a u meni od dodira tvojeg lakta plamte organi - ti i dalje pricas o zvijezdama, kosti i zvijezde, meso i zvijezde, zvijezde u zelucu, zvijezde zapele o nosne dlacice... sapces mi o ljudima cija su lica izduzena prema njihovom svrsetku, ili o onima koji vlastita lica nose u svojim rukama, ili o onima bez lica, a onda mi lako dotaknes lice i kazes - tvoje je tu...Sjedimo u sobi, u kuci na selu, na kugli koja se vrti, ja sam te sanjala da jedes cvijece i tako saznala da mi stvarno puno znacis.
(T.Bakran)
--------------------
izaslo u novom Zarezu. prema zivotopisu mislim da sam je jedno vrijeme sretao medju planinarima i katkad smo se sreli na nekom zanimljivom gradskom dogadjaju... potrese, jel, cinjenica da toliko lijepih ljudi promakne, a da ih ne sretnemo... sad sam potresen: sto je sudbina? sto je put? sto znaci sretati lijepe ljude? sto znaci njegovati s njima povjerenje? jesam li gladan lijepih dusha? jer je moja suplja? potreslo me. kao Einsteinov misaoni eksperiment.
(ne jednom, na ovom su se rushili tornjevi. sorry darling. ovo sam isto ja. istina, pitam se i kako bih ja mogao uzgajati povjerenje na tvom mjestu. jedna kratkozivuca inna lijepo rece - voli i radi sto hoces. ali nije bas tako lako. jer htio ne htio, jedni se na druge oslanjamo. i nikad oboje ne nalaze istovremeno druge s kojima ce provoditi vrijeme i dijeliti dozivljaje. to je pitanje ocekivanja? jest, to zaista JEST pitanje ocekivanja. jesam li pojeftinio, prestao vjerovati svojim idealima? vise ne vjerujem da je bez krivnje moguce dijeliti neogranicenu razinu bliskosti sa svim lijepim ljudima? vjerojatno problem lezi u lijenosti: svima nama se ne da baviti duhovnim praksama kad smo u ugodi nekog odnosa. i pocnemo ocekivati, umjesto da zahvaljujemo na poklonjenim trenucima. valjda je tako. nemam odgovore. ipak te molim za razumijevanje. jer ono sto trazim je ona s kojom cu se znati vracati, bez koje je sve drugo nedovoljno i kojoj je sve drugo nedovoljno... hocemo li se znati vracati, i nakon sto se budemo upoznali?)
 

Marry me, sweet maladjusted Eleanor Rigby, I'll take on your noble surname and darn your socks... ;))

Ako niš drugo, daj da ovo prekopiram, nosit ću to okolo ko Pepeljuginu cipelicu i isprobavat na djevama diljem kraljevine... zaistač. :)

hehehehheheehe, a sta, utakmica ima poluvreme?

utakmica?

(mah, nist. znaci ni ti nisi od loptaca...) enivej: ovo s povracanjem mi je best shot. ...i nedaj boze da dozivim isprobavat sta poslje ;)

imali su žig u knjižnici na ekonomskom - pisalo fino na žigu "povratio sve"... ak ti to ne puknu u indeks niš od testiranja... :)

ma pusti pike, vec sam i torbice od kozice jajaca poklanjao, zigosanje je macji kashalj... siguran sam da ce smislit nesta paklenije od tog. lol.